Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Magdalene Mrčele "Dnevnik 4. A"

Piše: Mirjana Mrkela

Kad budem maturant
   
Na stranu ona izjava: kad odrastem, bit ću penzioner. Danas ne želim znati ništa o vašim budućim zanimanjima. Nego, ozbiljno se pitam, kad zaista počinje razmišljanje o maturi? Mnogo prije srednje škole, čini mi se. Koliko znam, matura je nešto zbog čega učenici nematuranti imaju skraćenu nastavu. Svi ostali se nerviraju, a roditelji plaćaju repeticije. Ali biti maturant, to je nešto veličajno.

San snova!

   

Kad se bude maturant ide se na maturalnu ekskurziju i na maturalni ples. Meni se u svezi toga dogodilo nešto neobično. (Velika je mogućnost da onaj kome se događaju neobične stvari postane pisac.) Naime, promijenila sam školu između trećeg i četvrtog razreda srednje. I gle čuda: u prvoj školi se na maturalac () išlo u trećem, a u drugoj školi u četvrtom razredu. Jednom na jug, drugi put na sjever.

Dnevnik i dnevnici

   

Sve to o maturi rekla sam Magdaleni i prije zavirivanja u njezin roman. Još prije toga sam joj rekla da smo možda rođakinje, jer se slično prezivamo. Kolegica Mrčela na to je samo podigla obrve. Znate ono kad se crtanome liku pojavi upitnik iznad glave. Ali M. M. nije postavila pitanje o prezimenima pa ovu ispovijed zaboravite. Ono što me je pitala je u svezi mature.

   

— Zašto misliš da se u romanu "Dnevnik 4. A" radi o ekskurziji i plesu?

   

Tada je došao red na moje dizanje obrva. O čemu bi se inače radilo, zinula sam upitati i predomislila sam se. Prva riječ u naslovu nije ni maturalac ni matura. Nisam htjela ispasti glupa pa sam krenula u napad-je-najbolja-obrana, prijeteći:

  

— Nemoj mi reći da si prepisala ocjene i ostale informacije iz dnevnika!

   

— Čekaj, ti misliš na školski dnevnik!? — zaključila je — Baš mi je drago.

   

I meni je bilo drago što je njoj drago i što nisam ispala totalna glupača. Magdalena je računala s tom dvoznačnošću: školski dnevnik, privatni dnevnik. I jedno i drugo može biti uzbudljivo štivo. Meni je zaista bilo. Zato vam predlažem da knjigu pročitate, a nije loša ni kao dar.

4. A

   

Priča o četvrtome A počinje već u trećem razredu. To je zgodno kao uvod, ali i očište s kojega se može promatrati završni razred. Nadamo se, uzbuđenjem očekujemo.

  

"Konačno imamo zdravu, glasnu i strpljivu osobu da pokrpa što se da pokrpati do mature. Pola razreda želi na psihologiju. Da ti nije palo na pamet napraviti nešto da nam i ona sad ode!"

   

Kad sam počela čitati, unatoč onome razgovoru s Magdalenom, ipak sam se nadala da će biti riječi o mojoj omiljenoj temi maturalnoj ekskurziji. I nisam se razočarala!

   

Slovo A za čitatelje nije važno. Magdalena ga je odabrala jer je zaista bila razrednica jednome odjelu A.

  

"Ona se nasmiješila od uha do uha, a mi smo se usrali. Nova raska. Cura."

   

Samo u nekim školama, akavci su uobraženi jer su prvi među jednakima. Tada se moraju trsiti kako bi dokazali da nisu na prvome mjestu jedino po abecedi. Kakve ocjene su zapisane u svjedodžbama junaka ovoga romana, zbilja nije najvažnije. No evo jednoga citata i o tome:

   

"Posložim svjedodžbe po abecedi i s ponosom ustanovim da smo imali sjajnu godinu i da će maturalno putovanje biti kruna ovih bajkovitih jedanaest mjeseci."

Vrline

   

A kakav je roman, je li odličan ili vrlo dobar, saznat ćete čitajući. Ono što ga čini kvalitetnim nisu samo zanimljivi doživljaji učenika i profesora. U tome pogledu moram pohvaliti hrabrost koju je spisateljica imala, iskreno sve opisujući. Jer jedno je bilježiti u dnevnik ono što će vidjeti samo netko ili nitko, a drugo je iste potankosti smjestiti u knjigu. O bolestima, zabrinutostima, propustima, brzopletostima pa i o ljubavnim odnosima, njezini likovi progovaraju bez ustezanja, a opet ne tonući u beskrajnim prostačenjima. Primjerice:

   

"Jer to sam ja u biti. Čudak. Hipster. Nedovoljno muško. Muško s emocijama. Muško koje voli životinje. Muško, ne muškarac. Srednji rod. Promašeno stvorenje."

   

Valja napomenuti i činjenicu da se nitko nije rodio hrabar, mudar i bez mana. Ako ikad čujete izreku: rodio se s maturom, nemojte je shvaćati doslovce. Što se tiče likova(kako sam već spomenula i profesori i učenici!), bili su i ovakvi i onakvi. Ali njihove vrline su napredovale. Tome napretku se svi (i sudionici i čitatelji) iskreno veselimo.

  

"Pogriješili ste, pa što, mi smo još i gore, ali evo, ne vidim da je itko završio na ulici. Živi smo, u komadu smo, Nikolina će se oporaviti, naučili smo lekciju."