MISAONA DIONICA
Mali zapis o velikome djelu: Zločin i kazna (ruski: Преступление и наказание / Prestuplenie i nakazanie) roman ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog izdan 1866. godine u časopisu Ruski vjesnik. Smatra se jednim od najvećih djela ruske književnosti, neće se pogriješiti ako se kaže jednim od najvećih djela svjetske književnosti.
Misaona dionica. Stavljam u fokus velikog i inspirativnog pisca. Dostojevski, duhovni planet – vječna tema i inspiracija. Jednako tako - Zločin i kazna najpoznatiji i najčitaniji roman F. M. Dostojevskog kojim je stekao slavu. Dostojevski u romanu Zločin i kazna dijeli istu temu, grijeha i iskupljenja kao i u svojim romanima Idiot i Braća Karamazovi dok je Silvije Strahimir Kranjčević u svojoj pjesmi Vizija spomenuo Rodiona Romanoviča Raskoljnjikova, glavnog lika ovog romana, te ga je iz lika ubojice plemenitih ciljeva pretvorio u lika revolucionara. Skoro pa u lik „religijskog anarhizma“. Anarhizma kao političke ideologije i religije, sustav vjerovanja.
Revolucionar!? Duhovna kriza!? Čovjek – vječna tajna!? Dostojevski, filozof ljudske slobode – prava na puninu ljudskoga života, div naše civilizacije, o književnost niti da ne govorimo, nezaobilazan niti jednom značajnom filozofu, teologu, sociologu, književnome teoretičaru ma koliko se kritički odnosili prema njemu.
Neosporno veliko djelo svjetske duhovne baštine, nadišlo i preraslo ruske okvire, kulturna vrijednost za sebe, stvaralački vrhunac ruske književnosti: Roman Zločin i kazna ostao je do danas izazov za interpretaciju i razmišljanje o ovoj zanimljivoj i za čovjeka svevremenskoj temi. Nastao je u razdoblju realizma u kojem je uz druge nacionalne književnosti ruska dala svoje vrhunske umjetnike. Uz njega, Tolstoja i Turgenjeva, postala je vodeća u Europi svoga vremena, jednako tako po mom skromnome sudu je i čitave naše novodobne epohe. Jedan od razloga je zašto sam samouk naučio ruski jezik, na čuđenje mnogih Rusa koje sam sretao na svom život – putu: Hrvat a voli ruski!?
Životopis pisca, autobiografske crte, njegovo tamnovanje i osobna katarza značajna je za ovaj roman. I Dostojevski iskače iza leđa svojih junaka. U društvenome totalitetu prepoznavao je „demonsku“ silu, vulgarnu revolucionarnost, propitivanje svake vlasti i državne prisile nad čovjekom – pojedincem, „budućeg blagostanja“, „personalističkog“ socijalizma sa „licem čovjeka“.
Isusa Krista Dostojevski je smatrao učiteljem života. Ne samo Bogočovjekom.
Roman Zapisi iz mrtvog doma dijelom pomažu u razumjevanju elemenata teme romana Zločin i kazna.“Jedna smrt za stotinu života“, Raskoljnjikovljeva teorija po kojoj neki ljudi mogu imati više prava jer su oni pokretačka snaga čovječanstva?
Smije li čovjek pravdu dijeliti po svojoj volji ili je ipak bolje poštovati zakone etičke i pravne. Sve religije svijeta i zemlje svijeta imaju neki oblik zaštite ljudi kako nebi nastala anarhija. Trenutak u kojem čovjek odluči u ime nekog proklamiranog cilja ili osobnog stava ubiti drugoga etičko je pitanje. U trenutku kada čovjek zauzme poziciju Boga i u vrjednostom smislu dijeli ljude na „nižu“ i „višu“ vrstu, on ugrožava temeljne ljutske primcipe. Dostojevski je svoje likove donio kao likovi-tipovi pa je glavni lik siromašni student željan društvene afirmacije sličan nekim likovima drugih nacionalnih književnosti. Uz Raskoljnjikova drugi značajan lik je Sonja koja značajno utječe na promjene stavova glavnoga lika i stoji na suprot njemu. Ona je mlada žena s dna društvene ljestvice, prostitutka koja je to morala postati kako joj obitelj ne bi umrla od gladi. Likovi su zastupnici određene ideje i na stranicama romana događa se filozofsko-etička karakterizacija. Ti elementi su zapravo modernistička obilježja.nepouzdani pripovjedač, unutrašnji monolozi, subjektivno vrijeme, opisi prostora koji govore o socijalno uvjetovanim osobinama likova. Snovi, halucinacije, ali i goreteska čine simbolističke elemente u romanu. Ideja kako ubojstvo jedne lihvarice može pomoći mnogima oko nje koji nisu zaslužili takav socijalni status razrađuje se ali do kraja romana pretvara u negaciju. Za psica se zna da je bio religiozan i ta činjenica ima potvrdu i u ovom romanu. Raskoljnikovljeve revolucionarne ideje postupno uz Sonjino strpljenje i vjerskim elementima prihvaćanja života onakvim kakav jest ali i strpljivo podnošenje zbog drugih i žrtvovanje za druge koje pokušava spasiti i „malim“ stvarima. Na početku romana priprema za zločin i neko bunilo koje tu osobou tjeraju na zločin traje relativno kratko, a pokušaj skrivanja krivnje i prihvaćanje kazne nakon što je krivnja otkrivena zapravo jako dugo. Ovakva tema omogućila je piscu da polemizira s raznim stavovima i pitanjima ljutskoga morala. Zločin, namjera i svjesta, jedan je od najtežih grijeha u uvijek traži odgovarajuću kaznu. Koja je kazna, stvarna kazna teža? Kazna koju propisuje zakon ili kazna koja nas prati za cijeli život? Ova pitanja nose i odgovor. Odgovornost, savjest i svijest da svi ljudi imaju pravo na život i da nijedan čovjek u ime bilo koga, bilo čega, bilo kojih ciljeva ne smije sebi dopustit oduzimanje prava drugom. Nitko nema pravo na tuđe pravo, ulaziti u prostor tuđega prava.
Psihološko slamanje Raskoljnjikova na početku romana pretvorilo se u misao da je promjena potrebna i moguća. Stvranje čovjekova identiteta kao pripadnika određene društvene i socijalne sredine traje koliko traje i njegov život. Ne znamo koji će životni trenutak učiniti našu misao drukčijom, plemenitijom a možda i okorljele zločince drugačijim ljudima. Lik Sonje kao nositeljice dobra, ljubavi i plemenitosti potaknuli su i promjenu Raskoljnjikova. To je vjerujem uloga umjetnosti i književnosti. Ili to bi prije svega i nadasve trebala biti. Smjernica novih i drugačijih gledanja, smjernica promjena.
Kroz svoje likove Dostojevski izražava vlastita uvjerenja na uštrb osobnosti i vrijednosti umjetničkoga izraza prelazeći često s književnoga na filozofsko polje, u filozofske misaone dionice.
Mali zapis o velikome djelu: Zločin i kazna (ruski: Преступление и наказание / Prestuplenie i nakazanie) roman ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog izdan 1866. godine u časopisu Ruski vjesnik. Smatra se jednim od najvećih djela ruske književnosti, neće se pogriješiti ako se kaže jednim od najvećih djela svjetske književnosti.
Misaona dionica. Stavljam u fokus velikog i inspirativnog pisca. Dostojevski, duhovni planet – vječna tema i inspiracija. Jednako tako - Zločin i kazna najpoznatiji i najčitaniji roman F. M. Dostojevskog kojim je stekao slavu. Dostojevski u romanu Zločin i kazna dijeli istu temu, grijeha i iskupljenja kao i u svojim romanima Idiot i Braća Karamazovi dok je Silvije Strahimir Kranjčević u svojoj pjesmi Vizija spomenuo Rodiona Romanoviča Raskoljnjikova, glavnog lika ovog romana, te ga je iz lika ubojice plemenitih ciljeva pretvorio u lika revolucionara. Skoro pa u lik „religijskog anarhizma“. Anarhizma kao političke ideologije i religije, sustav vjerovanja.
Revolucionar!? Duhovna kriza!? Čovjek – vječna tajna!? Dostojevski, filozof ljudske slobode – prava na puninu ljudskoga života, div naše civilizacije, o književnost niti da ne govorimo, nezaobilazan niti jednom značajnom filozofu, teologu, sociologu, književnome teoretičaru ma koliko se kritički odnosili prema njemu.
Neosporno veliko djelo svjetske duhovne baštine, nadišlo i preraslo ruske okvire, kulturna vrijednost za sebe, stvaralački vrhunac ruske književnosti: Roman Zločin i kazna ostao je do danas izazov za interpretaciju i razmišljanje o ovoj zanimljivoj i za čovjeka svevremenskoj temi. Nastao je u razdoblju realizma u kojem je uz druge nacionalne književnosti ruska dala svoje vrhunske umjetnike. Uz njega, Tolstoja i Turgenjeva, postala je vodeća u Europi svoga vremena, jednako tako po mom skromnome sudu je i čitave naše novodobne epohe. Jedan od razloga je zašto sam samouk naučio ruski jezik, na čuđenje mnogih Rusa koje sam sretao na svom život – putu: Hrvat a voli ruski!?
Životopis pisca, autobiografske crte, njegovo tamnovanje i osobna katarza značajna je za ovaj roman. I Dostojevski iskače iza leđa svojih junaka. U društvenome totalitetu prepoznavao je „demonsku“ silu, vulgarnu revolucionarnost, propitivanje svake vlasti i državne prisile nad čovjekom – pojedincem, „budućeg blagostanja“, „personalističkog“ socijalizma sa „licem čovjeka“.
Isusa Krista Dostojevski je smatrao učiteljem života. Ne samo Bogočovjekom.
Roman Zapisi iz mrtvog doma dijelom pomažu u razumjevanju elemenata teme romana Zločin i kazna.“Jedna smrt za stotinu života“, Raskoljnjikovljeva teorija po kojoj neki ljudi mogu imati više prava jer su oni pokretačka snaga čovječanstva?
Smije li čovjek pravdu dijeliti po svojoj volji ili je ipak bolje poštovati zakone etičke i pravne. Sve religije svijeta i zemlje svijeta imaju neki oblik zaštite ljudi kako nebi nastala anarhija. Trenutak u kojem čovjek odluči u ime nekog proklamiranog cilja ili osobnog stava ubiti drugoga etičko je pitanje. U trenutku kada čovjek zauzme poziciju Boga i u vrjednostom smislu dijeli ljude na „nižu“ i „višu“ vrstu, on ugrožava temeljne ljutske primcipe. Dostojevski je svoje likove donio kao likovi-tipovi pa je glavni lik siromašni student željan društvene afirmacije sličan nekim likovima drugih nacionalnih književnosti. Uz Raskoljnjikova drugi značajan lik je Sonja koja značajno utječe na promjene stavova glavnoga lika i stoji na suprot njemu. Ona je mlada žena s dna društvene ljestvice, prostitutka koja je to morala postati kako joj obitelj ne bi umrla od gladi. Likovi su zastupnici određene ideje i na stranicama romana događa se filozofsko-etička karakterizacija. Ti elementi su zapravo modernistička obilježja.nepouzdani pripovjedač, unutrašnji monolozi, subjektivno vrijeme, opisi prostora koji govore o socijalno uvjetovanim osobinama likova. Snovi, halucinacije, ali i goreteska čine simbolističke elemente u romanu. Ideja kako ubojstvo jedne lihvarice može pomoći mnogima oko nje koji nisu zaslužili takav socijalni status razrađuje se ali do kraja romana pretvara u negaciju. Za psica se zna da je bio religiozan i ta činjenica ima potvrdu i u ovom romanu. Raskoljnikovljeve revolucionarne ideje postupno uz Sonjino strpljenje i vjerskim elementima prihvaćanja života onakvim kakav jest ali i strpljivo podnošenje zbog drugih i žrtvovanje za druge koje pokušava spasiti i „malim“ stvarima. Na početku romana priprema za zločin i neko bunilo koje tu osobou tjeraju na zločin traje relativno kratko, a pokušaj skrivanja krivnje i prihvaćanje kazne nakon što je krivnja otkrivena zapravo jako dugo. Ovakva tema omogućila je piscu da polemizira s raznim stavovima i pitanjima ljutskoga morala. Zločin, namjera i svjesta, jedan je od najtežih grijeha u uvijek traži odgovarajuću kaznu. Koja je kazna, stvarna kazna teža? Kazna koju propisuje zakon ili kazna koja nas prati za cijeli život? Ova pitanja nose i odgovor. Odgovornost, savjest i svijest da svi ljudi imaju pravo na život i da nijedan čovjek u ime bilo koga, bilo čega, bilo kojih ciljeva ne smije sebi dopustit oduzimanje prava drugom. Nitko nema pravo na tuđe pravo, ulaziti u prostor tuđega prava.
Psihološko slamanje Raskoljnjikova na početku romana pretvorilo se u misao da je promjena potrebna i moguća. Stvranje čovjekova identiteta kao pripadnika određene društvene i socijalne sredine traje koliko traje i njegov život. Ne znamo koji će životni trenutak učiniti našu misao drukčijom, plemenitijom a možda i okorljele zločince drugačijim ljudima. Lik Sonje kao nositeljice dobra, ljubavi i plemenitosti potaknuli su i promjenu Raskoljnjikova. To je vjerujem uloga umjetnosti i književnosti. Ili to bi prije svega i nadasve trebala biti. Smjernica novih i drugačijih gledanja, smjernica promjena.
Kroz svoje likove Dostojevski izražava vlastita uvjerenja na uštrb osobnosti i vrijednosti umjetničkoga izraza prelazeći često s književnoga na filozofsko polje, u filozofske misaone dionice.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.