Danas, uz tužnu vijest da je moj učitelj Joža Prudeus preminuo u 76. godini, stavljam ove svoje dvije pjesme posljednji put.
Njemu u spomen.
Joža Prudeus (1944. - 2020.)
Pjesnik i patnik. Učitelj i uzor. Sve i svja. Moj prijatelj. Pokoj mu duši.
Zbogom, dragi Joža! Zbogom, dragi čovječe.
Sven Adam Ewin
DUG MOJEMU UČITELJU
(Josipu Prudeusu)
Ja bacih zrno u vlažno, meko,
Bilo je sunca, rosulje, inja,
Ja sve uradih kako si rek'o,
Dragi moj učo iz Sibinja.
Pa ako tuča baš sve mi stuče,
Pa ako voda baš sve poplavi,
Ja ću se sjetiti svoga uče,
Ostat ću njegov učenik pravi!
Ako me spaziš na hladnoj stijeni,
Ja gladni prosjak, tek kost i koža,
Kad budeš s kruhom krenuo k meni,
Ja ću ti reći, dragi Joža:
Pripadam posve drugom soju,
Udijeli meni PJESMU koju.
.
SVJETLO
(Josipu Prudeusu)
Spreman si, kažeš, za svoju zadnju rutu.
Ideš u krčmu. Jesen te pridržava.
Slab si. Ako popiješ još jednu ljutu,
Krenut ćeš koso... A tu je blizu Sava.
Već dugo, dragi, ti nagnut si nad grobom;
Ipak, u srcu, još gajiš nadu malu,
Misliš, proljeće da će vrisnut za tobom?
Ne budi siguran. Sad je u Senegalu.
U srcu tvome leži duboka rana.
Usne ti šapću. I oči tvoje gore.
Pitanja bolna širom su rasijana,
Ali ti više - ne vidiš odgovore.
Ti nešto mrmljaš... Čini se da si reko,
Da si vidio neko svjetlo?... Daleko?
.
Josip Prudeus (Samobor, 21. ožujka 1944.), učitelj hrvatskog jezika i povijesti diplomirao je na PA u Slavonskom Brodu. Učiteljski poziv obnašao u Slavonskom Brodu, Sibinju Rabu, Bregani, Gradanjcima, Noršić Selu, završivši učiteljski radni vijek u OŠ Samobor. Osim spomenutoga, još je radio kao novinar Radio Samoboru, voditelj Centra za kulturu pri NS, te prvi pročelnik za društvene djelatnosti (1991.) u Samoboru.
Utemeljio je Večeri hrvatske ljubavne poezije Vrazovoj Ljubici (1989.) koja je postala tradicionalno lipanjsko okupljanje poštovatelja ljubavnih stihova – stvaratelja i slušatelja. Utemeljitelj je, i prvi urednik, programa za djecu i mladež Hrvatskog katoličkog radija.
Jedan od utemeljitelja Škole dječjeg stvaralaštva - škole za darovite učenike hrvatskih osnovnih škola gdje je radio 33 godine, a Odlukom Ministarstva prosvjete RH imenovan je bio i za glavnog koordinatora rada Novigradskog proljeća. Također sudionik Škole mira (tijekom rata u Mrkoplju). Novinarstvom se bavi od 1968.god. te objavljivao u Vjesniku, Večernjem, Novom listu, Telegramu, Brodskom listu, Samoborskom listu, Samoborskim novinama, Imotskoj krajini, Vukovarskom listu,Radio Zagrebu, Radio Rijeci, Radio Puli, Radio Splitu, Radio Brodu, Radio Samoboru, Kerempuhu, Paradoksu, Čvorku, Glasu Samobora, Našem Samoboru, Glasu koncila, Kani…Pisao za Hrvatski književni list (1966.) i Hrvatski tjednik (1971.), Hrvatsko slovo.
Za djecu piše i objavljuje radove od 1965. god. u Modroj lasti, Smibu, Galebu, Radosti, Pogledu .., te na radio postajama Zagreb, Sljeme, HKR, Sarajevo. Radovima zastupljen u hrvatskim udžbenicima bilo čitankama, pjevankama ili radnim bilježnicama.
Autor je predložaka za 4 hrvatske mise koje uglazbiše mo. Josip Degl' Ivellio, Željko Bradić i Alan Kljajić, libreta za hrvatsku rodoljubavno-ljubavnu operu Samo san (uglazbio Alan Klajić); pasionskog skazanja: Dizma i Gesta. Napisao je pjesme od kojih je oko 150 uglazbljeno, a skladali su ih, između ostalih, Željko Bradić, Arsen Dedić, Siniša Leopold, Pero Gotovac, Emilio Kutleša, Nikica Kalođera, Mirjana Žužić, Mario Mihaljević i Tomislav Jozić, fra Petar Kinderić, Marijan Mlakar, Julije Njikoš. Kao promidžbeni djelatnik, autor je stotine tv spotova, radio poruka, oglasa, povelja, diploma, slogana i imena ( Vatreni, Boroleta, Borosana, Startas, Trinam, Dorina, Mleko z bregov, Bonko, Vupik, Voćko, Dona… Domaće je domaće, Piće naše mladosti, Voće koje teče, „Kad je piješ osjećaš se bolje“ tv spot kiselica' za koju je nagrađen i na međunarodnom festivalu u Cannesu.
Odlaskom u mirovinu darovao je sve što je četvrt stoljeća skupljao u „Zbirku za korist i radost mnogima“ postavljenu u OŠ Samobor. Zbirka sadrži, između ostalog oko 380 slika, 230 keramika , 80 batika, 500 dvd, približno3000 knjiga i dr. Od brojnih nagrada primio je i tri značajne: Nagrada za životno djelo Grada Samobor, (2004.); Državna nagrada, odlukom Hrvatskog sabora - Ivan Filipović za životno djelo; Povelju papa Benedikta XVI. za 60 godina ministriranja ( 2008.), Povelju pape Franje za književno stvaralaštvo duhovnog nadahnuća.
.
Njemu u spomen.
Joža Prudeus (1944. - 2020.)
Pjesnik i patnik. Učitelj i uzor. Sve i svja. Moj prijatelj. Pokoj mu duši.
Zbogom, dragi Joža! Zbogom, dragi čovječe.
Sven Adam Ewin
DUG MOJEMU UČITELJU
(Josipu Prudeusu)
Ja bacih zrno u vlažno, meko,
Bilo je sunca, rosulje, inja,
Ja sve uradih kako si rek'o,
Dragi moj učo iz Sibinja.
Pa ako tuča baš sve mi stuče,
Pa ako voda baš sve poplavi,
Ja ću se sjetiti svoga uče,
Ostat ću njegov učenik pravi!
Ako me spaziš na hladnoj stijeni,
Ja gladni prosjak, tek kost i koža,
Kad budeš s kruhom krenuo k meni,
Ja ću ti reći, dragi Joža:
Pripadam posve drugom soju,
Udijeli meni PJESMU koju.
.
SVJETLO
(Josipu Prudeusu)
Spreman si, kažeš, za svoju zadnju rutu.
Ideš u krčmu. Jesen te pridržava.
Slab si. Ako popiješ još jednu ljutu,
Krenut ćeš koso... A tu je blizu Sava.
Već dugo, dragi, ti nagnut si nad grobom;
Ipak, u srcu, još gajiš nadu malu,
Misliš, proljeće da će vrisnut za tobom?
Ne budi siguran. Sad je u Senegalu.
U srcu tvome leži duboka rana.
Usne ti šapću. I oči tvoje gore.
Pitanja bolna širom su rasijana,
Ali ti više - ne vidiš odgovore.
Ti nešto mrmljaš... Čini se da si reko,
Da si vidio neko svjetlo?... Daleko?
.
Josip Prudeus (Samobor, 21. ožujka 1944.), učitelj hrvatskog jezika i povijesti diplomirao je na PA u Slavonskom Brodu. Učiteljski poziv obnašao u Slavonskom Brodu, Sibinju Rabu, Bregani, Gradanjcima, Noršić Selu, završivši učiteljski radni vijek u OŠ Samobor. Osim spomenutoga, još je radio kao novinar Radio Samoboru, voditelj Centra za kulturu pri NS, te prvi pročelnik za društvene djelatnosti (1991.) u Samoboru.
Utemeljio je Večeri hrvatske ljubavne poezije Vrazovoj Ljubici (1989.) koja je postala tradicionalno lipanjsko okupljanje poštovatelja ljubavnih stihova – stvaratelja i slušatelja. Utemeljitelj je, i prvi urednik, programa za djecu i mladež Hrvatskog katoličkog radija.
Jedan od utemeljitelja Škole dječjeg stvaralaštva - škole za darovite učenike hrvatskih osnovnih škola gdje je radio 33 godine, a Odlukom Ministarstva prosvjete RH imenovan je bio i za glavnog koordinatora rada Novigradskog proljeća. Također sudionik Škole mira (tijekom rata u Mrkoplju). Novinarstvom se bavi od 1968.god. te objavljivao u Vjesniku, Večernjem, Novom listu, Telegramu, Brodskom listu, Samoborskom listu, Samoborskim novinama, Imotskoj krajini, Vukovarskom listu,Radio Zagrebu, Radio Rijeci, Radio Puli, Radio Splitu, Radio Brodu, Radio Samoboru, Kerempuhu, Paradoksu, Čvorku, Glasu Samobora, Našem Samoboru, Glasu koncila, Kani…Pisao za Hrvatski književni list (1966.) i Hrvatski tjednik (1971.), Hrvatsko slovo.
Za djecu piše i objavljuje radove od 1965. god. u Modroj lasti, Smibu, Galebu, Radosti, Pogledu .., te na radio postajama Zagreb, Sljeme, HKR, Sarajevo. Radovima zastupljen u hrvatskim udžbenicima bilo čitankama, pjevankama ili radnim bilježnicama.
Autor je predložaka za 4 hrvatske mise koje uglazbiše mo. Josip Degl' Ivellio, Željko Bradić i Alan Kljajić, libreta za hrvatsku rodoljubavno-ljubavnu operu Samo san (uglazbio Alan Klajić); pasionskog skazanja: Dizma i Gesta. Napisao je pjesme od kojih je oko 150 uglazbljeno, a skladali su ih, između ostalih, Željko Bradić, Arsen Dedić, Siniša Leopold, Pero Gotovac, Emilio Kutleša, Nikica Kalođera, Mirjana Žužić, Mario Mihaljević i Tomislav Jozić, fra Petar Kinderić, Marijan Mlakar, Julije Njikoš. Kao promidžbeni djelatnik, autor je stotine tv spotova, radio poruka, oglasa, povelja, diploma, slogana i imena ( Vatreni, Boroleta, Borosana, Startas, Trinam, Dorina, Mleko z bregov, Bonko, Vupik, Voćko, Dona… Domaće je domaće, Piće naše mladosti, Voće koje teče, „Kad je piješ osjećaš se bolje“ tv spot kiselica' za koju je nagrađen i na međunarodnom festivalu u Cannesu.
Odlaskom u mirovinu darovao je sve što je četvrt stoljeća skupljao u „Zbirku za korist i radost mnogima“ postavljenu u OŠ Samobor. Zbirka sadrži, između ostalog oko 380 slika, 230 keramika , 80 batika, 500 dvd, približno3000 knjiga i dr. Od brojnih nagrada primio je i tri značajne: Nagrada za životno djelo Grada Samobor, (2004.); Državna nagrada, odlukom Hrvatskog sabora - Ivan Filipović za životno djelo; Povelju papa Benedikta XVI. za 60 godina ministriranja ( 2008.), Povelju pape Franje za književno stvaralaštvo duhovnog nadahnuća.
.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.