četvrtak, 27. lipnja 2019.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Nade Mihaljević "Gospodar šećera"

Piše: Mirjana Mrkela 

Što je važno

    Dragi moji, ako do sada niste znali, od sada ćete znati: ja sam slijepa. Slijepa kao šišmiš, kao krtica, kao pregorjeli monitor, kao crna rupa i još svašta takvo. I neka mi nitko ne kaže da to nije problem! Jest, problem je, a ja se nosim s njim kako najbolje mogu.

O potankostima možemo neki drugi put.

    Nego, što mislite, je li vid nešto najvažnije u ljudskom životu?

    Ne znam kako vi, ali ja ne mogu lako i jednostavno odgovoriti na to pitanje. Onaj tko nema dom, kuću, misli da je to važnije od svega. Onaj tko nema nogu ili ruku, računa kako bi čarobnim izrastanjem tog dijela tijela ujedno s njega otpale sve brige i poteškoće. A onaj (nadam se da takvih ima među vama!) tko se zaljubio, on/ona vjeruje da će sve biti zlatno i ružičasto ako mu/joj ljubav bude uzvraćena.

    — Samo da popravim one dvije jedinice! — uzdiše učenik koji se kasno sjetio učiti.
    — Samo da postignemo još jedan pogodak! — navija obožavatelj jednog kluba.
    — Samo da mi žena rodi jedno djetešce! — — navija čovjek koji želi postati otac.

    Kao što ste se i sami dosjetili, jedna ista osoba može željeti više "samo da". A kad se jedno "samo da", ispuni, odnekud hitro iznikne novo pa buja i širi se kao najselebriti... najselebrastiji selebriti na svijetu.

Što najviše želim

    Ponekad zaista najviše želim imati osjetilo vida. Zatim dođe druga, peta, stota želja, a često se iste vraćaju kao oblaci koje vjetar nosi tamo-amo po nebu
    Kad mi krče crijeva, najviše želim nešto pojesti, kad čitam bajku najviše želim pobjedu dobrog i pravednog junaka. A kad pošaljem svoju priču na natječaj, najviše želim da pobjedi baš ona. .

Što želi gospodar šećera

    Gospodar šećera želi gospodariti šećerom. Podsjetit ću vas: gospodariti znači raspolagati, upravljati, vladati. Ali ako je on gospodar toga, on da već time raspolaže, upravlja, vlada.
    U romanu Nade Mihaljević riječ "šećer" preciznije znači: količina šećera u krvi. Ta je količina važna ako želimo da bude ispravna. A ako je ispravna, nije nas briga,. Dakle, probleme ima onaj tko u svome tijelu nema ispravnu količinu šećera.
    Taj se u ovome romanu zove Miro. On gospodari svojim šećerom uz pomoć mobitela, sprave za mjerenje količine šećera u krvi, injekcije inzulina, prikladne hrane i općenito zdravog načina života. "četiri puta dnevno trebao je provjeri¬ti razinu šećera u krvi, a svakom tom mjerenju prethodio je ubod u prst; barem dva puta dnevno trebao si je dati injekciju inzulina, a to je značilo ubod u trbuh, bedro ili nadlakticu; svaki je obrok tre¬bao pojesti u točno određeno vrijeme, i to u količinama koje je prethodno trebalo vagnuti. Uz takav režim bilo je zaista nemoguće zaboraviti na dijabetes"...
    Gospodarenje šećerom uključuje i mnogo kretanja. To Miru nije teško, jer živi uz rub šumskog predjela i ima prijateljekoji rado idu na šetnje i izlete.
    "— Svaka je šuma prepuna tajni, — zaneseno je govorila mama — a mi zaista imamo sreću što živimo na obroncima Parka prirode. Jesi li ti svjestan kakvo je to blago? Medvednica je prekrasna, a ima dijelova koji su još posve neistraženi."
    Da, Miro je bio svjestan, savjestan i željan avantura. Avanture nisu izostale. Želje su se, kao što je i red u romanu — ispunile.

Što vi želite

    A vi, kao i Miro, budite gospodari svojih želja! Gospodarite mudro i dobro odmjereno pa ni uspjesi neće izostati.

Nema komentara :

Objavi komentar