Domagoj Rogulj | Stroj za pranje vremena

Dresden, Neustadt
U klubu Ost-Pol
Sadašnjost se tali
U bratstvo i jedinstvo
Do prvog mamurluka
Ali već u Elbsalonu
Nudi se samo budućnost
Komfor sivih zidova
Koji govore Danke
Koji govore Bitte
Stari gramofoni
I biljke mesnatih listova
Sirovi kolači
Bez glutena i maslaca
Rad oslobođen iz tvornica
Udobno smješten
U retro foteljama
Da što manje
Podsjeća na rad
Industrijska zona
Danas je zona
Kapučina i Facebooka

Domagoj Rogulj | Apulijski gradovi

Sjedim na kolodvoru
Jednog apulijskog grada
Gdje nema voznih redova
Jedna mlada čistačica
Briše budućnost
Sa zidova i pročelja
Uklanja mrlje
S godišnjih doba
Glanca i glanca zimu
Do vječnog proljeća
Jedan vlak kreće u London
Drugi u Amsterdam
Treći u mladost
Četvrti u starost
Peti u spokoj
Šesti u zapjenjenu
Kipuću strast

Domagoj Rogulj | Rujan, adagietto

Ogradio sam se
Knjigama poezije
I jedva mi se vidi glava
Rujan se uvlači u objekte
Puni ih lišćem javora
I ljubavnim sonetima
Iz prošlosti provaljuju
Brda opušaka
Mosori i Kozjaci
Filozofskih rasprava
Jedan ubojiti Cohenov stih
Željezna tišina
Srednjoeuropskih parkova
Ruka koja hrani golubove
Je cesta koja vodi
Samo unatrag samo unatrag
Ili fast forward
Ravno u kraj
Mahlerova Peta!

Domagoj Rogulj | U Freudovom muzeju

Pijem kavu
U Primrose Hillu
Među mamama s kolicima
I svježe okupanim pudlicama
Koje puštaju miris mentola
Kad ih pomaziš po glavi
Jedem nešto s džemom
Džem mi se razliva po prstima
Curi po novinama
Po rečenici „Mjere štednje su...“
I Madonninim štiklama

dr. sc. Andrea Milanko | Domagoj Rogulj: „Palma na sjevernoj polarnici“

Domagoj Rogulj predstavlja nam se zaokruženim i domišljenim lirskim rukopisom-putopisom. Kao što upućuje naslov, izmještenost je trajno obilježje suvremenog čovjeka, a melankolija njegovo novo prirodno stanje. Pjesme stoga ispisuju unutarnju kartografiju lirskog subjekta dok se premješta s jednog mjesta na drugo u ulozi turista, državnog službenika, gosta, posjetitelja, žitelja, prolaznika. Pjesnik se pritom upušta u osebujnu igru pisanja u kojoj nanovo i iznova pomiče granicu između stvarne geografije, inzistirajući na minucioznoj reprezentaciji lokaliteta, i vlastite nutrine. Tako distih: „Da bih ušao u Stockholm / Moram izići iz Stockholma” iskazuje jednu dublju zakonitost o identitetu, pisanju, lirici. Nesklon eksperimentiranju u formi, pjesnik ipak ostaje vjeran modernističkoj poetici, ali tako da mu brižljiva, gotovo opsesivna zaokupljenost jezičnim izrazom ne ugrozi komunikabilnost, jer upravo je čitatelj krajnji adresat Roguljevih lirskih razglednica, čak i onda kada se doima da mu okreće leđa istražujući strane prostore i/ili privatne odnose.

Palma na sjevernoj polarnici izgrađena je od motiva s gotovo cijeloga globusa, u njoj se pogledu izlaže svakodnevnica čovjeka koji ne može umaknuti globalizaciji. Pa ipak, taj se i takav čovjek – demonstriraju nam stihovi – uporno opire nepotkupljivim djetetom u sebi i jezikom svojega djetinjstva, s užitkom izgovaramo: hrvatskim.

Nada Topić | Domagoj Rogulj: “Palma na sjevernoj polarnici”

Domagoj Rogulj (Split, 1978) pjesme je objavljivao u renomiranom časopisu Poezija, na Radio Splitu, kao i na književnom portalu Booksa.hr, čiji je bio vanjski suradnik. Dobitnik je treće nagrade za kratku lirsku priču „Oproštajni valcer“ na natječaju Književnog kruga Karlovac 2007. godine, a 2018. bio je finalist Nagrade za književnost na društvenim mrežama Post Scriptum. Preveo je nekoliko publicističkih knjiga.

Iako se Rogulj relativno kasno javlja prvim objavljenim književnim tekstovima, jasno je da nije riječ o početničkom pisanju, nego o poeziji koja je odmah pronašla svoje mjesto kako u papirnatom, tako i u virtualnom prostoru. Rukopis pod nazivom „Palma na sjevernoj polarnici“ donosi pedesetak pjesama i kratkih lirskih zapisa podijeljenih u tri ciklusa: „Švedski parkovi“, „San o Europi“ i „Povratci, ostanci i nestanci“. Tematikom i formom različiti zapisi, pisani u diskontinuitetu, što je vidljivo po nadnevcima čak i u naslovima, imaju zajedničku odrednicu, a to je izmještenost iz koje proizlazi svježa i začudna poetska perspektiva.