ponedjeljak, 24. lipnja 2019.

Božica Jelušić | Ana Ahmatova: Bijeli kamen



Kao bijeli kamen u tami bunara,
Uspomena spava u meni bez zvuka.
Izgubit ne želim ništa od tog dara,
To je moja radost i sva moja muka.

Mislim da će onaj tko izbliza kuša
Proniknut mi oči, pronaći tu gošću.
I od nekog koji tužne priče sluša,
Sjetniji će postat, shrvan turobnošću.

Odlučiše ludi bozi zemne ljude
Pretvorit u stvari, s iskricama svijesti.
A da živjet mogu nezemaljske tuge,
Htjedoše da tebe u sjećanje smjestim.

Prepjev: Božica Jelušić

Nema komentara :

Objavi komentar