petak, 28. lipnja 2019.

Pramcem u sumrak

Ventilator

Piše: Jelena Miškić

Pasja vrućina. Apokalipsa danas.
Nema nit' te slanine nit' tog paradajza da ti popravi dan na ovakvu žegu. Nažalost, vodostaj Dunava nije još naklonjen Vukovarcima koji vjerujem svakodnevno provjeravaju stranicu Hrvatskih voda, tamo pod B i nadaju se vodostajnom minusu. Onda selimo na Adu. Tako živi Vukovar ljeti. Dunav, slanine,luka i paradajza. I lubenica u neograničenim količinama. I kuhanih kukuruza. I sad bih mogla do sutra nabrajati kako se u Vukovaru dobro jede, ali doista me ubi temperatura.

Žicam Đuku ventilator, kao dat' će mi onaj iz predsoblja ili onaj "još bolji“ s tavana.

Hm.

Ma reko' daj bilo koji ili ću se zatvoriti u škrinju u podrumu, al' samo na lagano, na jedan.

Dolazim kući, majka je skuhala kavu i hladi se lepezom iz kineskog, psi lijeno leže po pločicama, a Đuka uhvatio nešto šarafiti po tom "boljem" ventilatoru, kao ne vrti baš nešto.

Kaže, taman popiješ kavu i bit će gotovo.

I tako sam sjela u miru Božjem popiti kavu, stegnuo Đuka posljednji šaraf, ponosno srknio gutljaj kave i svečano krenuo prema utičnici. Kada ga je uštekao u struju, kao da mi je proletio propeler DC10 pored glave, tako mi svih bubnjeva Darkwooda - umalo posljednja kava.

Zveknio venfilator u zid, psi udarili lajat, majka se opalila smijati, vrišti kroz smijeh: "Atomski s desna!“

Bože kakva familija...

Nema komentara :

Objavi komentar