petak, 28. lipnja 2019.

Zdravka Prnić | Zrcalo





U praznoj kući žive samo
crno-bijele fotografije
nazubljenih požutjelih rubova
Boja im se odavno rastočila
pa se čini kako je sve mišje sivo
Kroz škure blijedi mlaz svjetla
ostavlja dojam pozornice
Na njoj plešu
komprimirana vlaga
i čestice prašine
Nad sobom se njiše tišina
ovješena o petrolejku
koju nitko ne koristi više
U kutu pod drvenim gredama
pauci pletu svilene mreže
za naivne kukce
Trebalo bi raskriliti škure
pustiti buri da udahne život
ustajaloj tišini
Naložiti vatru na kominu
prije no što se more
pretvori u indigo
Čekati da noć proguta ´valu
ovjenčanu ogrlicom algi
a burom osoli dvor
Prije no što pristaneš
u mlaku vodu umiješati
ulje masline i ružmarina
Pustiti da nektar obljubi
suhozide uronjene u kožu
dok kaplje noć
Prije no što se indigo povuče
tek što me koprenom obavije san
zrcalo u kutu sobe
budno će pratiti tvoj dolazak.

Nema komentara :

Objavi komentar