srijeda, 26. lipnja 2019.

2. Festival poezije – Nagrada Vesna Parun



U organizaciji Udruge “Modus Vivendi Stubaki” i njezina predsjednika Nikole Kristića, u petak 21. lipnja u Stubičkim Toplicama održan je “2. Festival poezije – Nagrada Vesna Parun”. U ambijentu Parka Matije Gupca, na ovom međunarodnom festivalu pjesnika i pjesništva, autorske pjesme govorilo je 35 pjesnika iz Krapinsko – zagorske županije, drugih hrvatskih gradova i županija te susjedne Republike Slovenije. Ocjenjivački sud pod predsjedanjem književnika Ludwiga Bauera, dobitnicom ovogodišnje Nagrade Vesna Parun, proglasio je pjesnikinju Mariju Lamot iz Krapine.

Marija Lamot  u pjesmi “Šutnju pjesme pjeva noć”, piše o specifičnosti poetskog govora, o trenucima kad pjesma u nama i iz nas progovori  ili zašuti… O riječima koje imenuju stvari i ponekad pogode smisao pojavljivanja i trajanja. Poetska komunikacija, ali i istinska ljudska komunikacija usmjerena na pažljivo slušanje, danas je  rijetkost, zbog zadane ishitrene i preduhitrene komunikacije, koja riječi, pjesmu kao složaj riječi, unutrašnji ritam pjesme, njen dah, osuđuje na šutnju i prešućivanje. Živimo u vremenu šutnje svojeg i vlastitog bića,  prepušteni kreacijama društvenog univerzuma. Potisnute, inhibirane riječi guše snagu govora, prešućene pjesme nestaju u tami svijeta. “Šutnju pjesme pjeva noć/ na golim granama.”
Marija Lamot ponosna je što nagrada nosi ime Vesne Parun i što je utemeljena u Stubičkim Toplicama, mjestu u kojem je Vesna Parun provela posljednje godine života.

Marija Lamot: 
Šutnju pjesme pjeva noć
 
Kad joj rašiju utrobu,
iz pjesme će danima
padati snijeg.
Sa svake strane njene
podijeljenosti
kucat će ledeno srce.
Netko će uzeti olovku i podvući
redove u kojima je bila
nejasna i one s gramatičkom
nedosljednošću.
Netko će zbog suznih kristala
u pahuljama,
zaključiti da je rođena u plaču.
Najuporniji, priručnim
mikroskopom,
tražit će tragove
nevidljive u riječima.
Minulo doba osvijetlit će
zatamnjenom svjetiljkom.
Pjesma traje dulje od povijesti.
Zaljubljeni vide ljubav
u sjenkama snijega.
Mase viču:
daj nam svoju haljinu,
ona je krinka muke
kroz koju prolazimo.
Hoćemo radost snježnog saća.
Uđi u naše područje,
razveseli se s nama.
Utješi ucviljenu djecu,
ostavljene majke.
Potpiši sporazum o
šutnji. Zalijepi ga
kao transparent
na tijela umrlih.
Ne trebamo snijeg,
trebamo vatru.
Sažežene kosti zemlje.
Razbijen kalež umorne krvi.
Zaplakano potomstvo jecat će
na novoj Kalvariji.
Pjesma koja šuti
nije pjesma.
Šutnju pjesme pjeva noć
na golim granama.

Izvor: Radio gornji grad

Nema komentara :

Objavi komentar