utorak, 19. lipnja 2018.

Igor Petrić | magArac 145



Brojim do deset.
Tko se nije skrio…
nije dostojan skrivanja.
Nije ništa i nikada neće biti.
Baš ću zato
spaliti sva mjesta
na kojima jesam,
na kojima ću tek biti.
Umišljen, ponosan
prazno ću u daljinu buljiti.
Brojim do devet.
Čujete me.
Kažem, brojim devet.
Svi koji nisu
neka što prije odu
u krevet.
Svi koji nisu i neće,
nikad više,
nikad manje
sklopiti oka neće.
Kažem nikad više.
Zato od sada brojim do osam.
Odvratno.
Nos ti je opet posran.
Brojim do sedam
i ništa ti ne dam.
Šest. Brojeve brojim sve u šest.
Što čekaju. Nek' svi odu,
nek' svi padnu u nesvijest.
Brojim pet.
Tko može neka odleti,
jer kroz ovaj dan i noć,
kroz ovaj san besplatan je prelet.
Četiri,
tri,
dva…
Još samo jedan i gotovo je sve.
Brojim do deset.
Tko se nije skrio mrtav čovjek je… bio.


Nema komentara :

Objavi komentar