što letiš međ' nebeskih vila
Čuvaš li ljubljene moje
Pjevušiš li pjesmu srca dugine boje
Šareni ti obrazi od meda slađi
Slatko od trešanja uz ples labuđi
Slavite li ljubav što živješe vječno
Volite li poput vina što pijahu tečno
Ptico moja, najljepše moje
Ne zaboravi poljubiti mi, duše moje
Violine me zvukom tananim u smiraj odvedoše
Suza za suzom, toliko snažno mi potekoše
Ne bojim se osjećaja, samo pustim neka traju
Pišem poeme i nosim ih čarobnom beskraju
Znam kako ptica moja, pjevom ih u raj spremiše
Volim i postojim, moje biće za Vas zauvijek diše
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.