petak, 22. lipnja 2018.

Monja Jožef | U smiraj...


Ptico moja lakih ti krila
što letiš međ' nebeskih vila
Čuvaš li ljubljene moje
Pjevušiš li pjesmu srca dugine boje

Šareni ti obrazi od meda slađi
Slatko od trešanja uz ples labuđi
Slavite li ljubav što živješe vječno
Volite li poput vina što pijahu tečno

Ptico moja, najljepše moje
Ne zaboravi poljubiti mi, duše moje
Violine me zvukom tananim u smiraj odvedoše
Suza za suzom, toliko snažno mi potekoše

Ne bojim se osjećaja, samo pustim neka traju
Pišem poeme i nosim ih čarobnom beskraju
Znam kako ptica moja, pjevom ih u raj spremiše
Volim i postojim, moje biće za Vas zauvijek diše

Nema komentara :

Objavi komentar