Naše zlatne žetve i žitnice pune.
Sad nam kose brusi kameno tocilo,
U žitnice tuđe klasovi se krune.
Sve se već desilo: odigrane karte,
Strnište se zlati mrvicama sjaja.
Ugrijano tjeme šutljivog Sidharte,
Ispružene ruke nakon zagrljaja.
Odvezan je pojas, raspušteno snoplje.
Bljeska munja, kao nebeska reklama.
Na olujnom nebu ideogram droplje,
Razgovori teški, svi o selidbama.
Sve su krušne misli odlutale cestom:
Pod staračkim zubom premeće se zrnje.
Ostriženim poljem, somnabulnom gestom,
Paljetkuju duše korove i trnje.
21. lipnja 2018.
Flora Green
Foto: Zvonimir Ištvan
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.