Kolumne

subota, 30. lipnja 2018.

Slavica Gazibara | Nebo



kad se ne svađam sa sobom
i besplodno filozofiram
ja pišem

iščitavam ljepotu u mrvicama
i pitam se vode li me one mome domu
i kojim kemijskim postupkom javu pretvaram u san
kad već obrnuto nije moguće

one mrvice zamislim zvijezdama
smjestim ih u neko svoje nebo
i one svijetle
bože kako svijetle

i dok u zemaljskom raju
izbrušene oštrice
dobro ukopane
čekaju iza busije
mene ponese toplina boli
snaga nemoći
pa se moje nebo širi
raste
a ponekad napiše i pjesmu

Nema komentara :

Objavi komentar