petak, 29. lipnja 2018.

Božica Jelušić | Livadni kosi otkosi


Ostati mi nije, niti mi se ide.
Ova mjesta nose od korova pečat.
Od previše sjaja oči obnevide,
U tvojoj se crkvi ne isplati klečat.

Na izvoru tvome neprestano žeđam.
Gradovi su tijesni, polje je široko.
Od zaduhe patim, na uzdah se vrijeđam,
Crno mi je sjeme upalo u oko.

Neka nas ne pamte tankovlase trave.
Završit će loše naša epopeja.
Mala školjka uha, parfemi otave-
Sve je već daleko, kao Heraklea.

Ne pobijedi onaj, koji prvi shvati
Kako hitro blijede ljubavne arome.
Ne želim se više kao do sad zvati,
Niti mi se hoće zboriti o tome.

Nema komentara :

Objavi komentar