Kolumne

petak, 24. veljače 2017.

Jozefina Dautbegović | Preokret


Širom otvaram prozor
i pokušavam u sobu uvesti proljeće
koje se prilično opire
Zima je predugo trajala
soba je sasvim sumorna
na zelenoj tržnici kupujem
glavicu salate i gorke listove
pravilno raspoređujem
na dane u tjednu
Sredinu koju neki zovu srce
stavljam u vazu
kako opet ne bismo morali gledati
jedno u drugo
U ljekarni se snabdijevam
zelenim tabletama
protiv straha i samoće
Zima je predugo trajala
puštam sunce nek do kraja izgori
u prozorskom staklu
Naša tuga vješto prerušena
u mladu ličinku
vreba trenutak
da se preobrazi u leptira
kad se u jednome od nas
utrne svjetlo.

Nema komentara :

Objavi komentar