Staroga Zagreba najpoznatiji brk,
svirač čela, majstor soneta,
realistično pesimističan, ponekad
sjetan, nikada do kraja mrk;
visoko stablo našega moderniteta,
u sumraku
habsburškoga svijeta.
Lutalac svjetski, dijete svijeta,
u Ženevi cipele je ostavio
najmodavcu ispod kreveta.
Na klupici na Strossu opušteno
sasvim i elegantno on sjedi;
nogu prekriženih, ruku raširenih:
grad, varoš usku, ispod sebe,
motri.
Kritičar voljene domovine,
pjesnik, putnik, kozmopolit;
nesuđeni konjski epidemiolog,
kravlji i pileći bakteriolog,
nesuđeni pasji dentist;
poliglot i prinudni
žurnalist.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.