Roman kratkog naziva „14“, na svega 84 stranice moguće da bi neki usudili se ne nazvati romanom. Međutim, premda kraći po broju stranica nije nimalo manje vrijedan. Prva asocijacija na temu bila mi je „Rat i mir“ Lava Nikolajeviča Tolstoja, s razlikom što se Tolstoj bavi životima aristokracije za vrijeme Napoleonovih ratova, koji čak (neka mi na oproste oni koji se ne slažu s mojim stavom) zamara čitatelje, dok se Jean Echenoz bavi životima srednjeg staleža za vrijeme Prvog svjetskog rata i drži nas vezanog uz knjigu kao malo koji pisac romana povijesno ratne tematike. Ono što je i jednima i drugima zajedničko su osobna viđenja, doživljaji vojnika, uglavnom dobrovoljaca, s prve linije fronte, mladića koji zbog svoje mladosti i optimizma nisu znali kamo zapravo odlaze i kojima je bila čast javiti se u grupe dobrovoljaca.
„Činilo se kao da su svi izrazito zadovoljni zbog mobilizacije: gorljive rasprave, prekomjeran smijeh, svečane pjesme i fanfare, domoljubni povici ispresijecani rzanjem“
Ono što je u početku izgledalo kao kratkotrajna avantura, pretvorilo se u svjetski rat koji je trajao više od četiri godine (28. srpnja 1914. do 11. studenog 1918.).
Jean Echonoz uspijeva sažetim ali izuzetno vrijednom opisima napisati ono za što bi nekom drugom, manje vještom autoru trebalo tri puta više stranica.
Svi opisi događaja s fronte nisu nimalo uljepšavani, dotjerivani. Ponekad su čak i zastrašujući.
Jednostavno objašnjene, a ipak studiozno napisane veze među likovima koje se protežu od prije rata, za vrijeme njega i nakon završetka, takve su da ih je unatoč njihovoj kompleksnosti lako razumjeti što daje još jedan veliki plus Echonozu kao piscu fikcije na bazi događaja koji su imala utjecaja na cijeli svijet.
U isto vrijeme, život u gradu odakle su otišli mladići o kojima Echonoz piše. ogoljen, bez svih onih koji se nikada neće vratiti istanjen je do boli. Ali, život teče dalje. Rađaju se djeca koja nikad neće vidjeti svoje roditelje. Stvaraju se neke nove priče na bazi „starih“. Pokušava se zaboraviti premda će ih fizički i psihički ožiljci pratiti do kraja života.
Jean Echonez je, kako kritičari kažu, vrhunski pisac čija djela svako zaslužuju sve osvojene nagrade i pozornost čitatelja.
Vrijedno je spomenuti prijevod s francuskog jezika koji je besprijekorno odradila Marija Paprašarovski i time uvećala užitak čitanja.
Kratak osvrt na sadržaj sa zadnjih korica knjige:
Iz francuskog departmana Vendée, na maglovitoj obali Atlantskoga oceana, petorica će se mladića jednoga kolovoškog dana otputiti u nepoznatu no naizgled kratkotrajnu avanturu. Avantura će se pretvoriti u Veliki rat iz kojega se, što zbog neprijateljskih što zbog metaka suboraca, neće svi vratiti.
U ovaj kratak roman Jean Echenoz ugradio je sve odlike svojega književnoga stila koje su ga proslavile u svijetu, napisavši preciznu i jasnu prozu, minucioznih opisa i majstorske stilizacije. Jedan posebnim ugođajem protkan, nepretenciozan, literaran uvid u Prvi svjetski rat, iz pera vrhunskoga pisca.
Naklada: Edicije Božičević
„Činilo se kao da su svi izrazito zadovoljni zbog mobilizacije: gorljive rasprave, prekomjeran smijeh, svečane pjesme i fanfare, domoljubni povici ispresijecani rzanjem“
Ono što je u početku izgledalo kao kratkotrajna avantura, pretvorilo se u svjetski rat koji je trajao više od četiri godine (28. srpnja 1914. do 11. studenog 1918.).
Jean Echonoz uspijeva sažetim ali izuzetno vrijednom opisima napisati ono za što bi nekom drugom, manje vještom autoru trebalo tri puta više stranica.
Svi opisi događaja s fronte nisu nimalo uljepšavani, dotjerivani. Ponekad su čak i zastrašujući.
Jednostavno objašnjene, a ipak studiozno napisane veze među likovima koje se protežu od prije rata, za vrijeme njega i nakon završetka, takve su da ih je unatoč njihovoj kompleksnosti lako razumjeti što daje još jedan veliki plus Echonozu kao piscu fikcije na bazi događaja koji su imala utjecaja na cijeli svijet.
U isto vrijeme, život u gradu odakle su otišli mladići o kojima Echonoz piše. ogoljen, bez svih onih koji se nikada neće vratiti istanjen je do boli. Ali, život teče dalje. Rađaju se djeca koja nikad neće vidjeti svoje roditelje. Stvaraju se neke nove priče na bazi „starih“. Pokušava se zaboraviti premda će ih fizički i psihički ožiljci pratiti do kraja života.
Jean Echonez je, kako kritičari kažu, vrhunski pisac čija djela svako zaslužuju sve osvojene nagrade i pozornost čitatelja.
Vrijedno je spomenuti prijevod s francuskog jezika koji je besprijekorno odradila Marija Paprašarovski i time uvećala užitak čitanja.
Kratak osvrt na sadržaj sa zadnjih korica knjige:
Iz francuskog departmana Vendée, na maglovitoj obali Atlantskoga oceana, petorica će se mladića jednoga kolovoškog dana otputiti u nepoznatu no naizgled kratkotrajnu avanturu. Avantura će se pretvoriti u Veliki rat iz kojega se, što zbog neprijateljskih što zbog metaka suboraca, neće svi vratiti.
U ovaj kratak roman Jean Echenoz ugradio je sve odlike svojega književnoga stila koje su ga proslavile u svijetu, napisavši preciznu i jasnu prozu, minucioznih opisa i majstorske stilizacije. Jedan posebnim ugođajem protkan, nepretenciozan, literaran uvid u Prvi svjetski rat, iz pera vrhunskoga pisca.
Naklada: Edicije Božičević
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.