Miroslav Pelikan | A R G O - Varijacije

Sam si pod Argom
Pucketa trulo drvo
Prodire kroz tkivo drva sitni,oštri,žuti pijesak i pada ti na lice
Nespretno podižeš ruke
Pijesak između prstiju klizi nepovratno prema tvojim očima
Potpuno se opuštaš
Pijesak je pomalo vlažan
Sjenka trulog trupa dovoljna je za tijelo
Svjetlost te djelomice pokriva
Sklapaš oči i sanjaš početak,početak svih početaka
Prvi val moćnog broda
Prvi pogled pedesetorice

Onda kada se brod uruši,sam u sebe i stopi se s ravninom zemlje
Potpuno ćeš biti sam
Bez ikoga
Ostaju ti samo tragovi u pijesku
Oni te prate u stopu



Kada dođe onaj dan i brod umre
Doći će novi heroji,naivni junaci,ubojice i pljačkaši,vladari i tirani,ljubavnice i nade
Kada brod sasvim nestane
Nitko te se neće sjećati
I neće nitko znati da je olupina nekoć bila tvoja



Za trenutak si se odmorio
Protrljao si nervozno očne kapke
Prsti su ti prekriveni finim zrncima pijeska
Potrebna ti je voda
Moraš izaći iz sjene poluraspala broda
Izaći iz sjene,tvoj je prioritet
Oči te peku,ali ne toliko da bi se odjednom izložio suncu
Ostaješ ležati s položenim rukama pored tijela koje nevješto krije mogućnost skoka
Smiruješ se,tijelo se opušta
Zrnce pijeska otklizilo je niz vlažnu stazu suze
Opet sanjaš,čuješ šum vode i vesala



Pri prvim znacima večeri,vrlo sporo,otežano gotovo,s mukom nekako nedoraslo,izviruješ ispod natrulih,tek nekoliko preostalih rebara broda
Ništa ne zapažaš,iako su ti oči sjajno naviknute na mrak
Nema nikakvih pokreta,ništa se ne miče,doista,sve miruje
Dvoumiš se,krenuti ili ostati?
Zateći će te svjetlost nespremnoga
Svejedno je,nije ovo prvi uzalud potrošeni dan
Vraćaš se i liježeš u sigurnost mraka brodskog trupa
Zadovoljan si,još dišeš



U ponekom snu brod mirno lebdi na ravnoj,mirnoj vodi,na uljem presvučenoj površini
Svi stoje na brodu i gledaju,nečujni su
Dan bez vjetra
Vesla su uvučena
Mir
 Spokoj



Između napuklih rebara vlagom i ranama nagrizenog trupa broda i prvih valova mala je udaljenost
Jedan bi skok bio dovoljan
No za takvo što učiniti vremenski je tijek pregolem
Tvoja je hrabrost ostala u nekim zaboravljenim,minulim danima
Valovi te gotovo dodiruju,osjećaš njihova rasprsla tijela na vršcima prstiju
Osvrćeš se unatrag,brojeći izvijena brodska rebra,ni sam ne znajući zašto brojiš s lijeva na desno,s desna na lijevo i sve si bliže moru
Zarivaš prste u pijesak,spuštaš glavu,sklapaš oči i klanjaš se moru
Napokon



Samo jedan zaveslaj
Samo jedan zamah obećao si sebi još one večeri,smrznut i postiđen,skriven u tami trupa broda
Osjeti vjetar,neka ga prepozna tijelo,udružite se u jedno,postanite isto i plovite
Samo jednom valjalo bi zaploviti,slobodan,oslobođen
Sanjaš kako truli komadići padaju po tebi,ostaci broda se urušavaju,tijelo broda sve je ranjivije a i ti
Sanjaš



Pod zvijezdama ste sami
Ti i tvoj mrtvi brod
Pratitelji jedan drugoga još odavna
Ponekad vas tuđe vatre griju
Njegovo drvo čuvaš
Što duže bude disao pored tebe i ti ćeš zajedno s njime



Sjećaš li se davnih plovidbi s razbješnjelom posadom
Oh,tko su oni bili?
Tek se nekih lica sjetim i rijetko doživljaja
Sjećaš se li se ovoga broda i njegovog izrastanja u legendu?
Svega se ipak dobro sjećaš,samo si ti zaboravljen
Zbrisan u pamćenju




Kljun broda silovito,ljutito udara u valove,rasijeca ih,sjuruje se u njihovo tkivo i jedri,ravno naprijed,pod napetim crvenim suncem jedrilja
Miran si,to je samo prisjećanje
Sada ne bi izdržao snažno podrhtavanje broda,zvižduk vjetra,hropac jedara
Ne boj se,gledaj otvorenih očiju
Ipak,bio si,ratnik,moreplovac,osvajač



Muka

Mučno ti je izaći,pojaviti se na svjetlu
Sjene brodskih rebara ocrtavaju se na tvome starom tijelu
Suha,žućkasta koža,prljava
Rijetka kosa,gotovo ugašeni pogled
To si ti,sjena davnog vođe
To si ti,oličenje stanja broda s kojim si nekada tako sjajno plovio,između opasnosti i katastrofe,sreće i osame
To si ti,spoj starog čovjeka sa ostacima staroga broda
Vi ste jednostavno dotrajali i samo vas čudo drži na životu



Negdje daleko,netko je podigao jedro i otisnuo se na more
Što on traži?Plijen,žene,pustolovinu,utjehu?
Čvrsto drži kormilo nadajući se povratku u vode,kroz koje bi  sada lagano klizio
Što on očekuje?Stizati uvijek?Biti ispred drugih?
Pramac se uzdiže,brod zadrhti do krme i utone između valova



Iza plovidbe uvijek slijedi nespokoj
Nitko se preveslanih i prejedrenih pravaca ne želi sjećati
Valja uvijek ići u susret horizontu,svjetlu,vremenu
Tako se može izbjeći zaborav
Onaj tko ne zaboravlja.budi umirene slutnje,otkapa minule i sahranjene opasnosti
Onaj tko ne zaboravlja,otvara svoju utrobu i srce silama straha
One se ugnijezde i rastvaraju mornara



Kada te preplave mračne misli i počnu te neštedimice izjedati,teško ćeš se dočepati spasa
Kada te obuzme crna plima iz vlastitoga tijela i započne tu utapati,teško da ćeš ugledati sutrašnji dan
Kada te sustignu sve one ružne riječi i mislli koje si davno izrekao i pomislio,teško da ćeš ostati kakvim si bio
Kada potpuno onemoćaš,od tijela prah,od duše mrak,jednostavno zatvori oči,tu gestu ti nitko ne može oduzeti
Kada sve svrši i od tebe ostane samo pokret kako umorno sklapaš oči,spašen si



Valjalo bi slijediti struju,ukoliko te već nije povukla
Morao bi pratiti let ptica,ukoliko te vjetrovi već nisu usmjerili
Budan sanjaš o velikom plijenu,sol ti se taloži na licu,rukama i nogama
Na otvorenom si moru,slobodan,potpuno neovisan,koliko  samo mogućih pravaca kretanja
Najradije bi ovdje ostao,pomalo zanošen valovima i vjetrom



Na zlatnom žalu,pored mrtvog broda pokušavaš se sjetiti,tko si,tko si bio?
Doista,tko si?
Vidi se tek ispod izderane odjeće istrošeno tijelo,toliko ti je koža ružna da se ni ožiljci ne vide
Doista,tko si?
Vođa jedne davne družbe,od koje danas nije puno ostalo
I brod ti je posve dotrajao
Od njegovih ostataka ni vatre ne bi gorjele
Doista,tko si ti,nepoznati?



Još se ponegdje vide ostaci davnih vatri
Tragovi nogu su izbrisani
Pijesak se uskomešao,sudario se s plazećim valovima i lice zemlje prekrio zaboravom
Tko je palio te vatre?
Što je njih dognalo na ove obale?
Strah,plijen,bijeg,pljačka,moć?
Tko je palio davne krijesove?
Poneki umorni bjegunac kome se kasnije izgubio svaki trag
Jedva spašeni moreplovac koji se tih događaja niti ne sjeća
Tko je održavao noćno svjetlo?
Netko sasvim nepoznat,nestao sasvim
Tragovi govore o plamenu,ne o čovjeku



Vrati pronalazačima njihove karte
Izbriši svoje pravce.ostavi čisto lice plova
Vrati prevarenim moreplovcima samo dio plijena
Možda njihovi potomci povuku kletve
Vrati lukama njihovu moć i mir
I ti ćeš se njima koristiti
Vrati događaje na njihovo mjesto
Otpuhni prašinu s drevnih zbivanja i oslobodi se svega