Kolumne

četvrtak, 23. veljače 2017.

John Keats | Šturak i cvrčak



Lirika svijeta nikad mrtva nije:
Kad ptice se od sunca što ih žeže
Skriju u sjenu krošnji, glas tad seže
Do živica, kroz strnište se vije;
To šturak pjeva – on jedini smije
Slaviti raskoš ljeta – on je svježe
Radosti vir; kad zamori se liježe
Na počinak, pod vlas se blago svije.
Lirika svijeta nikad ne staje:
U pustu hladnu večer, kada zima
Tišinu tka, iz ognjišta se javi
Poj cvrčka, dugo u tolini traje
I misli onaj što tone u snima
Da šturak pjeva u zelenoj travi

Nema komentara :

Objavi komentar