Kolumne

srijeda, 22. veljače 2017.

Mladen Ćosić Točak | Ne toči se u punu čašu


Ako prije rođenja čovjek nije
A nema ga nakon smrti
I tek je, i ima ga
Na kratkoj i uskoj cesti
Utabanoj od njegovih stopa
Po k’o od magle sivilu
Između ta mu dva
Nebivstvovanja crti

Što je on onda drugo
Do akrobat smjeli
Balansirajući po užetu
(Bez da zna gdje mu je kraj)
Raspetom ponad
Oku mu nevidljivog bezdana
Život svoj cijeli

Stoga i ja po užetu tom
Il’ pak na cesti
Balans po balans
Korak po korak
I balansiram, i hodim
U ritmu prateći svoju sjenu
A često i zastanem
Gajeći iluziju
Kako ću ih bilo sporošću
Bilo u zastoju
Iole produljiti
Ako ne u duljinu
Onda makar u vremenu

A u zbilji
Nema tu razlike
I vremenom, i daljinom
Put koji meni valja preći
Isto je dug
Stojim li il’ pak kročim
Iako to dobro znavši
Ipak zalud u čašu
Od krhkog stakla
Već života punu
Tek lažnu nadu točim

Nema komentara :

Objavi komentar