Autor fotografije: Ivan Nivan |
Odjednom se na nebu pokaže poderotina.
i sipi kiša kao sačma iz mokre vreće.
A slike putovanja, poput zlatnih krhotina,
kaleidoskop čežnje u mislima okreće.
Pobratimstvo po kiši: oslonjena na prozor
uvijek stražari duša, sama i zaljubljena.
Pa gleda li kroz sitnozor ili kroz dalekozor,
on uvijek vidi kamo je otišla draga sjena.
Velika mokra spužva uglačala je debla,
potom izbrisala stope utisnute u prahu.
Gdje je sve naša ljubav grijala prste i zebla,
što smo zaboravili reći u kratkom dahu?
Grm zimskoga jasmina cvate izvan sezone.
Djelo od zaborava biva neotkupljeno.
Lađica od papira u mutni kanal tone:
Kiša i samo kiša, kraljevstvo potopljeno..
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.