Kolumne

utorak, 28. ožujka 2017.

Silvija Šesto | Bolja polovnjača (14)


Ženska je bila super, skužila mi je te hormone i nekak me vratila u normalu. Velim ja njoj, napravite tak da se ne rušim u tramvaju i sličnim prometalima, ak se već trebam rušit dajte da se zrušim na krevet i po prilici na nekog dobrog komada. Smije se ona meni, jer tu smo ti negdje bile isto godište. Čini mi se da je i ona mogla imati slične probleme, i to je super. Jer kuži te, ono znaš, oseća tvoj problem ko svoj. No ne lezi vraže, baš kad je sve krenulo na bolje, ženskica ti se slupa negdje pred Rijekom, čini mi se. Onak totalka. Operacija jedan, operacija dva. Čini mi se da još leži na poslu. I kaj, ja sam ni kriva ni dužna ostala opet ni vrit ni mimo. Frka, panika, znaš kak je sad u zdravstvu. Jedan doktor na petstotisuća bolesnika. Svi mi od nje smo ti pali u ruke tom doktoru, a njemu baš i nije bilo prav. Možeš si misliti. Mislim, čovek je već u dobrim godinama i još i predaje na tom njihovom faksu. Mislim, valjda je ambiciozan, kaj ja znam. Mene ti to baš nikad nije posebno zanimalo, to mislim kak ono funkcioniraju, jel on zbilja mora predavati ili…Uglavnom ja sam ti došla k njemu i odmah smo se nekak skužili. Najveća fora je bila kaj je zaprav tip iz našeg kvarta i valjda smo u isto vreme furali cucke po parku, al kaj, čovek se promenil i ja sam se promenila, a cuckih se više niko i ne seća. Se ti sečaš mog Bonzeka, ne… Sečaš se, nemrem verovati…
Joj jebate čekaj, sad sam se setila…Ništ, to ti bum posle. Idemo na doktora. Priča je jedostavna. To sranje o kojem sam ti pričala je to da sam se ja s tim doktorom malo splela, mislim čuj, počelo je sve ko dečja igra, sad si ti stvarno možeš misliti za mene da sam žderačica muških, al ko koga tu ždere pitam ja tebe. Prvi pregled je bil normalan, u drugom sam već počela sumnjat, a čuj, tip je onak iskustven, kužiš kaj ti hoču reči, mislim imal se je čeg nagledat u životu…Mislim sad ono ja stvarno ne znam s čim sam ga privukla, s hormonima valjda, valjda se tip stvarno pali na ženske s poremećajima… Profesionalna deformacija, kužiš…Sam u čem je kvaka. Kvaka ti je, moja Višnjica u tom kaj se na trećem pregledu pojavila ona žuža kaj je jedno vreme bila maćeha mojoj deci. Da, ista ona. A kaj je ona tu delala? Ona ti je, srce moje, njegova kćerkica. Zamisli ti to. Da ti ne velim kolko sam ja još s njom imala problema. Ona ti je meni pod prozor dolazila, naravski ne pjevati podoknice. Zvala me, dolazila mi u školu i kad si bolje pomislim, možda mi je baš ona zbušila gume na autu, ko bi ga znal. Tak smo ti se mi lepo srele kod njega, a kaj je ona njemu o meni napričala nemam pojma, sam znam da se on prema meni ništ ni ohladil i da je meni bilo jako neugodno na četvrtom pregledu  kad je on mene tak fest prepipal da sam ostala bez zraka. Vidim ja, nis luda, da on mene ne pipa onak doktorski. Čuj, čisti ljubić. Sećaš se Pipinićke kraj frizeraja. Ko ona, sam kaj ja nisam medicinska sestra. Se sećaš kad smo, kad smo ono bile? Pa na početku faksa, ne? Ti, kad se ja setim onog ormara. Veli ona meni, Mirjana daj pogledaj kaj moj doktor ima i otvori ti meni ona njegov ormar i sam kaj nam nisu pali na glavu viskači i slične tekućice. Čuj, doktorima je to već na vrh glave. Zato sam ja svojem kupila originalni dar… Čuj, sad bi ti ih rado pokazala, al kaj bi ljudi rekli da ti gaće pokažem nasred birca. No to je već vruća faza. Čuj, kad pokloniš kaj nekog stvarno veseli, onda je to poklon, ne? Ja mislim da i oni već popizde od tih viskija i bombonijera.

Pipinićka je volila da joj se poklanjaju prve mandarine, jebi ga, ženska je imala želje, bar zna kaj je htela. Posle kad ga je zgrabila imala je sve, ti jarca…Znaš da je sve pustil, i ženu i stan i vikendicu, tak ga je mala zaludila, a kaj je u njoj, ni metar i žilet. Al tipično, za neverovat, doktor i sestra. Pričala mi je kak je jedamput ujutro, onak već kak se to dela, povadila krv celom odjelu i kak ju je on presrel u sobi natašte. Veli ona da joj se celi stalak prolil, jebate, sve krvavo. Onda ti je ona kakti morala celom hodniku jovo nanovo krv vleči, a sama je rekla za sebe da je poznata ko ljuta zmija, zaprav da su je tak svi zvali jel nikak pogodit lepo s tom špicom. Ista škola ko i ona moja kitolovka s akupunkturom. Čuj, takve babe su bezopasne jedino na kiosku s novinama. Posedneš ih tam na rit da ju griju, listaju si i mirna Bosna. Joj, moram ti ovaj ispričati, ne znam jeste i vi u toj Laponiji pričali viceve o plavušama…Ma ne…Ma sumnjam, pa tam su svi blu…Čuj, ovaj: dođe ti plavuša na kiosk i veli dajte mi novine. Pita ju faca s druge strane koje. A ona veli: ja sam. Kaj ni dobar? Ne kužiš…No, da…Kaj ni za pet…

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.