Kolumne

petak, 24. ožujka 2017.

Sven Adam Ewin | Ruina



danas bih govorio o tebi ruino
govorio bih kako si se u meni osula
i kako puše kroz tebe
kako vrata nemaš

ni prozore sve sama gola duplja
nazočnost davnine
tvoj biljeg
moj paraf
štap si mi slomila
i što mogu nego odustati

ruino kameno zdanje
zašto si me prepustila zmijama
ja ne znam razlikovati otrovnice a zlato leži pod njima
kako ih poljubiti u oko a ne probuditi osvetnice

govorio bih o tebi
ali nemušt je pala na moje usne
riječi su se skutrile kao siročad

u kutovima tvojih očiju koti se zaborav
u zglobnim čašicama škripi pijesak klepsidre
na te ruino juriša gomila podivljalih pjesnika
da bi te pretvorili
u jeftinu metaforu

nade polažem u pirgavo jaje
koprivu i suhu paprat

disanje postaje riskantno
na cijeni je umiranje

Nema komentara :

Objavi komentar