Denis Ćosić | Prijeđi

Preko tebe koračam u nebesa
ti si most za rastanke i jedino vezivno tkivo
koje me drži prisutnim

provlačiš konce niz moja leđa
i prislanjaš me na veliku gredu
visim iznad iskopine u koju plačeš

poredao si oko mene tek ubrane gljive
kažeš da trebam rasti s njima
one rastu poslije tuge

greda se nakvasila i nagriza ju sol
i konci popuštaju od moje težine

sada sam ja most kojim prelaziš preko iskopine.

Denis Ćosić | Pjesničko povraćanje

 

Koliko gađenja moram uliti u tvoju čašu da me ispiješ posljednji put
invazivne misli nam kradu poglede i truju zrak u plućima
hladnoća naše bliskosti jede atmosferu hedonizma
nismo više racionalni i gledam samo odraz nečeg
što je jednom bila moja estetika ružnoće

ja sam samo dečko koji pred tobom stoji i moli da ga se voli

jutros sam jedanaest puta povratio po sebi
sve one zlokobne misli koje me stežu
razoružavajući tvoje neoformljene stavove;
od srodne duše postaješ teško probavljivi entitet
kojeg u svom posljednjem izdisaju pokušavam izbaciti iz sebe

uvijek jednom mora pasti veo zablude kako bi se suočili sa zrcalom istine;
u bijegu od tvojih taktilnih manipulacija stavljam pečate na dlanove
i ljubim vlažne pljesnive zidove- slika sam koju treba objesiti

ti si samo praznina koja preda mnom stoji i moli da ju se ne voli.

Denis Ćosić | Moj krevet je duboki ocean

Znam ti samo iscrtati konture tijela
osjenčati obraze i dodati smeđu boju tvojim očima
ostalo moram nadodati sam
u mom sjećanju si lažna memorija

Denis Ćosić | Imam truplo na tavanu

Bos hodaš po aluminijskim bodljama ljubavi
ljubičasti mrak rascvjetava poljske makove
i tvoje lice mirisno u travi odlazi u zemaljski sanduk

duša se lomi u komadićima nakovnja
osmijeh tvoj blagi s usnama crnim čuvam s papratima
i dražim njima nosnice

Denis Ćosić | Za sjećanje na jedno poznanstvo

Induciram negativne osjećaje tvojim sonornim glasom
razlijevam svjetlost mjesečine po neskladnim vratnim kralješcima
koje razlažem u grčevima tvoje neobjašnjive pojavnosti
u ovoj patnji rađamo religiju nastalu na poljupcima
dobivamo otrovanje krvi od izjedenih udova i
cjelivamo se posljednji put u onemoćale vjeđe
nakon ovog ekscesa postaješ antagonist
i potpisuješ sjećanje na ovo uginulo prijateljstvo
tko je kome potrebniji u svitanje boje ocijeđenog žumanjka
kada smo se rastali u večer ugaslih krijesnica- jaučem oskvrnutom božanstvu