Kolumne

petak, 24. ožujka 2017.

Robert Janeš | Kraj filma

















Ulazim u prazan stan,
sjedam za klavir i nespretno sviram
temu iz filma 37°2 le matin.

Bili smo prelijepi spavači
dok se prostirasmo tako obnaženi
u složenoj pojavnosti oblika.

Gola ženska ruka
prelazi preko nagog muškog bedra.
Bila si kiparica i bila si luda.

Bijela je mačka otišla,
u polumraku se ne vidi ništa
do esencijalnog i osnovnog.

Stol i četiri stolca,
dvije čaše i pepeljara,
ispod pepeljare poruka: Pišeš li?

Ne. Ne pišem.
Samo razmišljam.

Nema komentara :

Objavi komentar