Jasminka Mesarić | Razbacani snovi

Razbacani snovi
još negdje trepere
na rosnim livadama
procvjetalim trešnjinim granama

u uvojku crne kose
djevojke zaboravljenog imena
na njenoj ružičastoj haljini
starim prašnjavim cestama
i sandalama
                                          izlizanih potpetica

Jasminka Mesarić | Ja sam samo čovjek

Ja sam samo čovjek
jedan od onih
što luta
zaboravljenim stazama
u iznošenim i prašnjavim
cipelama
u kaputu poderanih džepova
sa šeširom na glavi
da prikrije sijede
ja sam onaj
što hrani golubove

Jasminka Mesarić | Pišem iz očaja

Pišem iz očaja
iz neke potrebe
kako bi sebi opravdala
potrošeno vrijeme
misleći na tebe.
Na tebe koji ionako
ovo nećeš ni pročitati
i nećeš se  ni upitati
zbog čega sve to,
zašto uzalud trošim
i olovku i papir.
Pišem zbog onih
koji će ipak
pronaći vrijeme
i pročitati između redaka
a možda će se
i oni pronaći
u nekom retku
gdje se tuga pretaće
u melankoliju
i gdje još postoji nada
da će prestati bol
nastala zbog
loše procjene
jednog osmijeha.

Jasminka Mesarić | Bez objašnjenja

Nemam objašnjenja,
ali ni ne želim objašnjavati
ili opravdavati
svoje usamljeno srce
što ucviljeno
pritišće moje grudi.
Ne želim ni opravdavati sebe
i svoje postupke
dok pokušavam
srušiti zidine
što si podigao
između nas dvoje.
Želim uvjeriti samu sebe,
ali ni to ne uspijevam.
Lažima se zavaravam
kako će nestati sivi oblaci,
kako će se od suza osušiti jastuci
                                                                i kako su snovi
                                                                zapravo stvarnost
                                                                iz kojih se samo hrabri
                                                                mogu probuditi.

Jasminka Mesarić | Kad bih ptica bila

Kad bih mogla promijeniti nešto i kad bih imala krila, ja bih tada ptica bila. Preletjela bih preko svijeta sa maslinovom granom da pokažem ljudima onu njihovu dobru stranu.
Zaustavila bih ratove, pomaknula bih satove u neko sretnije vrijeme kad se nije širilo otrovno sjeme, kada nisu usne bile nijeme. Vratila bih ponos i vjeru u ljude, da brat brata poštuje, a ne da se sude. Podsjetila bih na ljubav, jer to nas sve veže, u boli i patnji... kad nam je najteže.
I da mogu preletjeti planetu, zaustavila bih rat za mir u svijetu.

☮ Vezane objave: 
23. studeni | Međunarodni dan riječi

Jasminka Mesarić | Hiža me matere

Kmične je f hiže
me matere
ni videti nikakove svetlosti
oblok je zaprt
firajnga ne miže
ništi se ne nalukavle z kujne
ništi ni na gajnku ne sedi
ni na plotu nikuga ni
vrtek vu draču leži
maček gladen beči
„dobar ti den,
dragi moj domek“
potihe velim
kak da se bojim
da nikuga ne zbudim
a da bar morem zbuditi
one teri su zaspali za navek.

Jasminka Mesarić, Čučerje
Prvo mjesto
_________________________________________________________

Vezane objave:

Imena pobjednika natječaja „KAJ 2017“

Rezultati natječaja KAJ 2017. časopisa za književnost Kvaka
1. Natječaj kajkavske poezije – časopisa Kvaka „KAJ 2017“

Jasminka Mesarić | Sjećanje na jedno ljeto

Sklopila sam oči kako bi uživala u ljetnom povjetarcu što se zaigrao poput dječaka uvojcima moje raspuštene kose. Zaronila sam u dubinu svojih uspomena koje su me odnijele daleko u djetinjstvo, na staru drvenu ljuljačku obješenu o trešnjinu granu,u jedan lipanj osamdeset i neke.

Jasminka Mesarić

Jasminka Mesarić rođena je u Zagrebu, 1979.

Piše pjesme i kratke priče na standardnom hrvatskom jeziku, kao i na rodnom kajkavskom narječju. Sudjeluje na natječajima poezije i na mnogim recitalima.

Pjesme su joj objavljivane u Internet časopisima (Svijet kulture), a mnoge pjesme su ušle u zbornike kajkavskih recitala u Bedekovčini, Krapini, Mariji Bistrici, Sv. Ivanu Zelini, Varaždinu, Zagrebu, te u zajedničke i međunarodne zbirke poezije.

2013. godine objavila je prvu samostalnu zbirku poezije „Tango ispod duge“.

Kratke priče objavljene su joj u zajedničkim zbirkama i na portalu Ziher.hr.

Članica je Hrvatskog sabora kulture.