Kako objaviti knjigu - Izdavač ili samoizdavaštvo? Izbor je na vama

 

Jelena Hrvoj, članica Uredničkog odbora časopisa za književnost Kvaka, podijelit će nekoliko uputa, savjeta i saznanja sa svima koji planiraju objaviti knjigu kako bi bili unaprijed upoznati sa svime što ih čeka tijekom tog procesa.

Pojmovnik

Kratka priča i crtica

Kratka priča

- elementi i obilježja

U odnosu na roman, kratka priča teži jednostavnosti. Kratka se priča obično usredotočuje na samo jedan događaj, ima jedan zaplet, jedan splet okolnosti, ograničen broj likova, i pokriva kratak vremenski period.

U dužim djelima fikcije, priče često sadrže osnovne elemente dramatičke strukture; uvod (u okolnosti, situaciju i glavne likove); zaplet (događaj koji predstavlja predstojeći sukob); rastuću krizu (odlučujući trenutak za glavni lik i njegovu predanost određenom smjeru djelovanja); vrhunac (točka najvišeg interesa u smislu sukoba, i dio priče sa najintenzivnijim djelovanjem); rasplet (rješenje sukoba); i pouku.

Zbog njihove kratkoće, kratke priče mogu i ne moraju pratiti ovu matricu. Primjerice, moderne kratke priče tek rijetko imaju uvod. Češće se događa nagli početak, gdje priča započinje usred djelovanja. Poput dugih, kratke priče imaju vrhunac, krizu ili preokret. Krajevi mnogih kratkih priča su međutim isto tako nagli i otvoreni kao i početci, te mogu i ne moraju sadržavati pouku ili praktičnu lekciju.

Naravno, kao i sa svakom vrstom umjetnosti, točne osobine kratke priče mijenjaju se ovisno o piscu.

- dužina

Odrediti što to točno razlikuje kratku priču od dužeg fiktivnog oblika, problematičan je zadatak. Klasična definicija kratke priče je u tome da se može pročitati u jednom mahu, ideja najzamjetnije prenesena u eseju "Filozofija kompozicije" Edgar Allan Poea (1846). Druge definicije ocrtavaju gornju granicu kod 7 500 riječi. U modernoj uporabi, termin kratka priča se često odnosi na djelo fikcije od 1 000 do 20 000 riječi.

Crtica

Crtica je kraći prozni tekst koji opisuje neki događaj iz svakidašnjeg života.Crtica može biti lirskog ugođaja, ali i posve realističnog, a najčešće završava jasno izrečenom poukom.

Izvor:Wikipedija, prilagođeno za objavu u časopisu

Zamjenski pisac ili Ghostwriter

Zamjenski pisac je osoba koju je unajmio autor knjige, rukopisa, scenarija, govora, članaka, bloga, priče, izvješća, dokumenta, ili drugih tekstova koji se službeno bilježe na ime druge osobe.

Zamjenski pisac može imati različite stupnjeve sudjelovanja u proizvodnji gotovog rada. Neki su angažirani kako bi uredili ili očistiti grubi nacrt ili djelomično dovršen posao, dok su ostali angažirani na pisanje na temelju nacrta za koji je zaslužan autor. Za neke projekte, poput stvaranja autobiografija za poznate osobe, zamjenski pisac će učiniti znatnu količinu istraživanja.

Zamjenski pisac također može biti angažiran za pisanje fikcije u stilu postojećeg autora, te se često koristi kao način povećanja broja knjiga koje je objavio popularni autor.

Zamjenski pisac će često provesti razdoblje od nekoliko mjeseci do godine dana istraživanja, pisanje i uređivanja dokumentarne literature (pisanje koje se temelji na činjenicama, stvarnim događajima stvarnih ljudi, kao što su biografije,  povijesti, stručni priručnici i sl.). i fikcija, i to radi za klijenta, a za svoj posao su plaćeni, bilo po stranici, za svaku riječ ili po ukupnom broju riječi, te dobivaju ravnopravnu naknadu, postotak tantijema od prodaje, ili prema dogovoru.

Zamjenski pisac je ponekad priznat od strane autora ili izdavača za svoj rad, pod eufemističnim nazivom "istraživač" ili "asistent", ali često nije nigdje niti spomenut.

Pojmovnik

Urednički poslovi

Redaktura

Redaktura (ili redigiranje) prvi je korak u obradi pisanih priloga. Pod pojmom redakture podrazumijevaju se složeni postupci semantičkog uređivanja tekstova koji su prispjeli u uredništvo. Zajednički cilj ovih postupaka je pripremanje završnoga proizvoda. Budući da se svaki prilog redigira, glavni redaktor povjerava pojedine priloge stručnjacima za određena područja.

Glavna je zadaća redaktora procijeniti ukupnu vrijednost teksta, utvrditi mu glavni smisao i svrhu i onda sukladno tome prilazi njegovu dotjerivanju. Prije redigiranja teksta, redaktor određuje koji će od pet temeljnih načina primijeniti:

1.    objaviti tekst u cjelini bez ikakvih preinaka
2.    skratiti ga
3.    proširiti ga
4.    potpuno ga preraditi
5.    odbaciti ga.

Lektura

Nakon redakture slijedi lektura koju obavlja lektor. Lektor je stručna osoba iz oblasti jezikoslovlja. Njegov je zadatak isključivo jezično poboljšavanje teksta, tj. pravopisno, gramatičko i stilističko dotjerivanje, a kod zvučnih priloga još i izgovor i naglasak.

Korektura

Korektura je završni postupak u pripremi za objavljivanje, nakon redakture i lekture.
Ranije je korektor obavljao tehničke ispravke na osnovi brižljiva uspoređivanja izvornika i otisnutoga pokusnog primjerka. Za korektora je bilo najvažnije da ne obraća preveliku pozornost na sam smisao teksta, nego da dobro gleda pojedinosti (slova), jer je tako mogao otkriti grafičke i druge pogreške. Da bi olakšali posao, osmislili su stručnu komunikaciju s drugim suradnicima: razradili su međunarodni uzorak svoga profesionalnog znakovlja. U tom se sustavu pronađene greške obilježavaju jednim od rubnih znakova. To su dogovoreni simboli koji upućuju kako obaviti potreban ispravak u slogu.

Uvođenjem računala i namjenskih programa za izdavaštvo, posao korektora, kao i cijelog uredništva, olakšan je a dijelom i automatiziran (npr. provjera pravopisnih pogrešaka).

Grafički urednik

Grafički se dizajneri bave likovnim oblikovanjem knjiga i časopisa, kalendara, promotivnih materijala, izradbom posjetnica, plakata, osmišljavanjem vizualnog identiteta tvrtki (dizajniranjem logotipa, memoranduma, posjetnica i koverti). Oni prije svega vode računa o tomu da predmeti koje dizajniraju budu privlačna izgleda, uočljivi i prepoznatljivi. Može se reći da se bave “vizualnom komunikacijom”. Vrlo često bave se i fotografijom.

Grafički urednik – dizajner uređuje grafički proizvod, vodeći računa o estetskom izgledu i skladnosti cjeline sadržaja.
U radu se služe računalima, opremljenim vrhunskim grafičkim aplikacijama, koji omogućuju trodimenzionalni prikaz i animaciju.

Glavni urednik

Urednici neke knjige, novina, časopisa, emisije, odnosno izdanja bilo koje vrste, jesu ljudi koji planiraju njihov sadržaj i nadgledaju sve pripreme za njihovo objavljivanje. To znači da urednici odlučuju što će ponuditi svojim čitateljima, gledateljima ili slušateljima, odakle će pribaviti neki tekst ili tko će ga pisati, dogovaraju se s piscem da ga on napiše, kako da ga napiše te uz koju cijenu. Kasnije odlučuju o tomu u kojem će se opsegu i u kojem obliku tekst objaviti.

Urednik, dakle, donosi sve važne odluke u vezi s knjigom, publikacijom, televizijskom ili radijskom emisijom i vodi računa o tomu da se one ostvare. U skladu s tim ciljem izabiru i fotografije, dopisuju najave, naslove, podnaslove, dogovaraju se o tome kako će izgledati stranice, odlaze u tiskaru ili studio da bi nadgledali i zadnje faze prije objavljivanja.

Pojmovnik

Književni rodovi | Drama

3. DRAMA je jedan od triju rodova


– Obuhvaća književna djela koja su namijenjena za izvođenje na pozornici
– obilježja – podijeljenost teksta na uloge, dijalog i monolog kao oblici pripovjedne tehnike, didaskalije, dramski sukob

– DRAMSKA SITUACIJA – dio dramske radnje koji prikazuje odnos među likovima u nekom trenutku
– DIDASKALIJE – dio dramskoga djela, tj. tekst koji govori o izgledu prostora u kojem se radnja odvija, o izgledu i kretanju likova, o načinu govorenja likova … najčešde je pisan kosim slovima i čitatelju pomaže u pradenju radnje, a redatelju i glumcima služi kao uputa
– DIJALOG – razgovor između dvaju ili više likova u književnom djelu
– MONOLOG – govorenje jednoga lika bez sugovornika
– KOMPOZICIJA – uvodni, središnji dio, završni dio

Književni rodovi | Epika

2. EPIKA je jedan od triju rodova

– osobitosti – opširnost, fabula jer se temelji na događaju, likovi, pripovijedanje, opisivanje, dijalog, mjesto i vrijeme radnje
– FABULA – slijed osnovnoga zbivanja o kojemu se govori u književnom djelu ( uvod, zaplet, vrhunac i rasplet )
– GLAVNI LIK – glavni sudionik radnje u pripovjednom djelu
– SPOREDNI LIKOVI – likovi koje su manje važni sudionici radnje u epskom djelu
– KRONOLOŠKI SLIJED DOGAĐAJA – pripovijedanje događaja u književnom djelu vremenskim slijedom
– PRIPOVIJEDANJE – pripovjedna tehnika kojom se izražava zapažanje promjena u vremenu i prostoru. To je nizanje radnje, zbivanja i stanja koja se izmjenjuju u čvrstoj međusobnoj povezanosti

Književni rodovi | Lirika | Pjesma

PJESMA – književno djelo napisano u stihovima

PJESMA U PROZI - književno djelo koje spaja osobine pjesme i proze. Oblikom je proza, najčešde nema fabulu i likove, a prožeto je osjećajnošću i ritmičnošću.

Književni rodovi | Lirika

1. LIRIKA je jedan od triju književnih rodova

– osobitosti – osjedajnost, sažetost, slikovitost i osjedajnost
– uglavnom je pisana u stihovima
– lirske vrste ( po temi ) – pejzažna, ljubavna, domoljubna, rodoljubna, religiozna, humoristična, misaona, socijalna …

Redukcija ili skraćivanje teksta

Gotovo da ne postoje tekstovi koji se ne mogu skratiti. Učinite to sami, bit će manje bolno.

Urednici će takav rukopis koji je moguće i potencijalno dobar, najčešće odbaciti. Ukoliko niste sigurni, nemate dovoljno općeg znanja ili nemate iskustva u skraćivanju teksta, pitajte za savjet nekoga tko je u tome mnogo iskusniji. Neka to ne bude netko od vaših najboljih prijatelja, osim ako nije vrstan u tom poslu i neće vas samo hvaliti kako bi vam i dalje ostao - prijatelj.


Pažljivo saslušajte primjedbe, kritike i savjete. Ne znači da ih sve morate i slijediti. Ipak ste vi autor svoje knjige i prema tome i odgovorni, kako sami sebi tako i potencijalnim čitateljima.

Ukoliko niste spremni prihvatiti mogućnost da su vašem tekstu potrebne ispravke, skraćivanja ili promjene jer smatrate da ste novi književni genije, jedini savjet vam je – koliko god grubo zvučalo - nemojte pisati. Pisanje je veoma zahtjevan posao i nije dovoljno imati ideju. Pisanje je cjeloživotno učenje. Da bi se pisale potrebno je imati mnogo općeg znanja, volje i strpljenja.

Svoj rukopis možete i morate voljeti ali ne i u njega biti zaljubljeni.

Preporučene veličine rukopisa | Romani za djecu, mlade i slikovnice

Romani za djecu

Kod pisanja romana za djecu dobne skupine od cca 12 godina, prosječni broj riječi je od 20.000 - 55.000, (otprilike 70 - 150 kartica ili 126.000 – 270.000 znakova uključujući i razmake) ovisno o opsegu i temi koja se obrađuje i dobu djece.

Za one iznad 12 godina preporuča se duljina knjiga od 40.000 - 55.000 riječi (otprilike 270.000 – 320.000 znakova s razmacima ili 150 do 220 kartica teksta). To su knjige koje su primjerene tematici mladih, ali i dalje imaju tendenciju da se drže teme. Poželjno je izbjegavati “vruće teme i riječi neprimjerene uzrastu”.  Teme kao što su seks i droga mogu biti dio takvih romana, mogu biti spomenuti ali ne smiju biti i njegova osnovna tema

Romani za mlade

Možda više od bilo koje druge, kategorija romana za mlade je ona kategorija u kojoj je broj riječi vrlo fleksibilan.

Za početak, 55.000 - 69.999 riječi je primjerena veličina.

Ponekad je tendencija da ti romani imaju i više riječi, no za autora to bi značilo da se pomalo „igra vatrom“. Ako napiše roman za mlade s više od 80.000 riječi to može biti u redu ako za to ima razloga. Najčešće pak, veći broj riječi broji obično znači da pisac ne zna kako da uredi svoj rukopis.

Dobar razlog da napišu duži roman za mlade koji se po broju riječi nalazi se na najvišem kraju ljestvice je, ako je to znanstvena fantastika, ili fantazija. Od te kategorije se i očekuje da će biti ponešto duži roman zbog specifičnosti svoje tematike.

S obzirom da se za mlade mogu napisati i romani ispod 55.000 riječi, i to može biti u redu, ali bi autori svakako trebali obratiti pažnju da taj broj ne bude ispod vrijednosti od oko 47.000 riječi.

Slikovnice

Standard za slikovnice je tekst za 32 stranica. To bi moglo značiti jedan redak po stranici ili više.

Broj preporučenih riječi je 500-600. Kada se autor približi broju od 1000 riječi, urednici mogu izbjegavati takve slikovnice.

Pojmovnik

Preporučene veličine rukopisa | Ljubavni romani

Ljubavni romani

Mogu biti pisani u dosta velikom rasponu, od 50,000 - 100,000 riječi.

U ovoj kategoriji mogu biti suvremeni, povijesnu, paranormalni, erotski pa čak i chick lit romani. Chik lit (naša sklonost preuzimanju stranih izraza jer nemamo vlastiti i teško ga je kao takvog i definirati) predstavlja suvremenu urbanu žensku prozu te može, ovisno o piscu, odnosno njegovom iskustvu, biti dobar roman.

Prilikom pisanja ljubavnog romana, razmislite o tome za koga pišete, gdje i kako će se čitati vaša knjiga? U avionu, na bazenu, na putu na posao? Što mislite da vaši čitatelji žele od te knjige - je li to brzinska literatura ili epska ljubavna priča? Premda se mnogima čini da je takve romane najlakše pisati, to ipak nije tako.

Kvalitetan ljubavni roman podliježe svim pravilima kao i sve ostale književne vrste.

Pojmovnik

Preporučene veličine rukopisa | krimi / misterija / trileri / horor / romani socijalne tematike

Sve ove kategorije imaju jednu veliku zajedničku crtu: neizvjesnost.

Svaka knjiga koja pripada u bilo koju od tih kategoriju treba imati pravi broj stranica. Previše riječi može značiti da ćete izgubiti svoju publiku, premalo riječi i čitatelji mogu osjećati da su nešto propustili.

Važno je spomenuti da je ravnoteža između broja likova i opisa veoma važna. Prevelik broj likova stvoriti će zbrku, čitatelji će biti prisiljeni vraćati se i po nekoliko stranica unazad i podsjećati se tko je tko, što je vrlo zamorno i frustrirajuće. Dugi, nepotrebni opisi imaju tendenciju da “puknu poput balona” i da roman izgubi interes čitatelja.

Dakle, poželjno je slijediti smjernice o broju riječi za ovu kategoriju. Općenito govoreći 70,000 - 90,000 riječi je razuman raspon. Izdavači će očekivati da autori koji pišu u ovom žanru to znaju i da će shvatiti na koji način biti vješt i nemilosrdan s riječima, kako bi zadržali zanimljiv tempo i naravno - pažnju čitatelja!

Pojmovnik

Preporučene veličine rukopisa | Povijesna fikcija

Povijesna fikcija

Slično kao sci-fi i u romanima fantasy-fikcija, vi stvarate svijet za svoju suvremenu publiku. Bez obzira pišete li o stvarnim likovima i prema njima, na osnovu malo poznatih ili nepoznatih informacija, pišete povijesni roman, morate biti uvjerljivi.

Što je potrebno da bi bili uvjerljivi a ne i dosadni i beživotni?

Previše informacija i vaš roman je u opasnosti da bude dosadan i čitatelj nakon 30 ili, ako je uporan, nakon 50 pročitanih stranica odustane.

Premalo informacija, i naći ćete se u situaciji da ćete vrlo teško svoju publiku moći “smjestiti” u određeno vremenskom razdoblje. Nećete biti uvjerljivi, priča će biti nedorečena i zbunjujuća.

Cilj je otprilike 100.000 riječi (cca 360 kartica) kako bi čitateljima mogli ponuditi nešto što je bogato detaljima, ali ne i zamorno za čitanje.

Pojmovnik

Preporučene veličine rukopisa | Fantasy roman

Fantasy roman

SCI-FI (znanstvena fantastika) i fantasy (fantazija)

Znanstvena fantastika i fantazija su velike iznimke, jer ove kategorije imaju tendenciju da se pišu kao dulji romani.

U tim žanrovima, 100,000 - 115,000 riječi je izvrstan raspon. To su dulji romani, ali ne i stvarno predugački.

Pisci imaju tendenciju da, znajući da ova vrsta romana može biti dulja od ostalih žanrova. zaborave da i ovdje postoje pravila i unište šanse da im rukopisi budu objavljeni.

Nema ništa loše u tome da se duljina teksta održava na otprilike 105.000 riječi.

Ako takav roman ima više od 90 - 100.000 riječi, najvjerojatnije je sve u redu, ali iznad  115-124.000 je previše. Najbolje je pokušati ga zadržati u idealnom rasponu.

Ukoliko takav roman ima daleko više riječi, očito je da je autor više knjiga spojio u jednu i da ih je potrebno fizički odvojiti ili, na žalost, zbog svog neiskustva nije sposoban reducirati tekst i iz njega izbaciti sve nepotrebno.

Pojmovnik

Kako znati koliko kartica teksta imate napisano?

Kartica teksta sadrži 1.800 znakova s prazninama, prored 1.5, font 12. 

Broje se znakovi koji uključuju sve interpunkcije i razmake.

Gdje pronaći broj znakova?

Jednostavno otvorite svoj dokument, kliknite lijevo dolje, pri dnu ekrana gdje je računalo već izbrojalo riječi u dokumentu. Klikom na taj broj otvorit će vam se mali skočni prozorčić (Word Count) u kojem piše koliko znakova ima dokument Character with spaces). Zatim tu brojku podijelite s 1800, (što je standardizirana mjera kartice teksta) i dobit ćete traženu informaciju. Npr. 1570 podijeljeno s 1800 je nešto manje od jedne kartice. 1805 je 5 znakova više od jedne kartice.

Druga mogućnost izračuna:

Prebrojite riječi u napisanom (danas za vas to automatski radi vaše računalo) i podijelite dobiveni broj s 275. Tako ćete znati koliko je to kartica teksta.

Npr.

90.000 riječi / 275 je otprilike 327 kartica teksta
23.000 riječi / 275 je otprilike 83 kartice teksta

Kartica teksta

Kartica teksta ili kraće samo kartica je mjerna jedinica za izračunavanje količine teksta u dokumentu.

Jedna kartica predstavlja 1800 mjesta u dokumentu, u koja se računaju svi slovni i brojčani znakovi, svi simboli, znakovi interpunkcije te razmaci (prazna mjesta unutar teksta).

Ova mjerna jedinca koristi se najčešće u novinarstvu i prevodilaštvu za obračun napravljenog rada. Nastala je u vrijeme kada su se dokumenti pisali na mehaničkim pisaćim strojevima, te je predstavljala standardno popunjenu stranicu A4 papira, kada se graničnicima postavljalo da jedan red sadrži 60 mjesta za znakove, a prored se postavljao na 30 redaka na stranici, što je ukupno 1800 mjesta za znakove (30 redaka x 60 mjesta).

Nemojte znakove brojati "ručno". U današnje vrijeme to za vas radi vaše računalo (kompjutor). Većina se koristi operativnim sistemom Windows i Office. Na slijedećem linku naći ćete kako u dokumentu prebrojati riječi, stranice, znakove...

Brojanje riječi

Umetanje broja riječi u dokument

Brojanje stranica, znakova, odlomaka i redaka

Pojmovnik

Književna kritika

Književna kritika je najuobičajeniji način na koji pristupamo književnosti: ona se, uglavnom, bavi pojedinim književnim djelima, čita ih, ocjenjuje i tumači. Služi kao spona između književnog djela i njegovih čitatelja. Grčka riječ kritika znači ocjenjivanje, prosuđivanje, pa tako i književna kritika, u osnovi, znači procjenu književnog djela kao teksta određene vrste. Ta procjena može biti estetska (koja daje ocjenu umjetničke vrijednosti djela), idejna (koja prosuđuje o idejnim značenjima djela), etička (koja prosuđujeo moralnom stavu djela), didaktička (koja procjenjuje upotrebljivost djela u odgoju i obrazovanju mladih). Međutim, samoj prirodi književnog djela najprimjerenija je ona kritika koja svoj pristup prilagođava unutarnjim svojstvima samog djela (tzv. imanentna kritika, ili "unutrašnji pristup"). Takva kritika ne insistira toliko na ocjeni djela koliko na njegovom tumačenju (tzv. načinu ili metodi interpretacije). A to tumačenje teži otkrivanju dubljih značenja djela i prepoznavanju načina na koji su ta značenja umjetnički "proizvedena". Ako se bavi književnim djelima iz prošlosti, ona nastoji uspostaviti onaj smisao djela koji je relevantan za suvremenog čitatelja. Drugim riječima, ona nastoji prepoznati žive vrijednosti književnog djela, tj. onaj njegov smisao po kojem ono traje kao živa čovjekova svijest o svijetu u kojem i mi danas živimo.


Književna kritika: autor Zdenko Lešić (Ugljan, Zadar, 2. siječnja 1934.). Hrvatski književni povjesničar i teoretičar, kritičar, esejist, prozaist i prevoditelj.
Pojmovnik

Što je osvrt a što recenzija knjige

Osvrt je kraći oblik subjektivnog gledišta osobe koja osvrt piše te se izriče kao vlastita ocjena književnog djela bez analitičkih objašnjenja i komentara, ali mora biti zasnovan na stvarnim činjenicama.

Osvrt pretpostavlja analizu kroz čitanje literature uz iznošenje vlastite prosudbe o djelu. To znači da kritički osvrt mora biti pisan ciljano, a njegovi sastavni dijelovi (uvod – razrada – zaključak) predstavljaju osobnu razradu pojedinih problema koje pisac osvrta uoči u odabranom tekstu bez opširnog i detaljnog prepričavanja sadržaja djela.

Kritički osvrt ne smije se bazirati na prepisivanju pojedinih dijelova ili odlomaka iz pripadajuće literature već na iznošenju vlastitih zaključaka o pročitanom.

U zadnjih nekoliko godina, osnivanjem klubova čitatelja, razvila se nova kultura pisanja kritičkih osvrta i razmjena mišljenja o pročitanom.

* * *

Recenzija knjige je njen prikaz s kritičkom prosudbom osobe koja piše recenziju. Dio recenzije koji prikazuje djelo mora biti nepristran i mora navoditi točne činjenice, dok je dio s kritičkom prosudbom subjektivan, odnosno osoban.

Recenzija se uglavnom odnosi na neobjavljeno ili tek objavljeno djelo.

Osoba koja piše recenziju mora biti dobro upoznata s tematskim područjem koje ocjenjuje i na nju ne smije utjecati ime autora, odnosno je li to novo ime ili već poznati autor.

Recenzent utvrđuje jesu li jasnoća i logičnost slijeda misli onakve kakve bi trebale biti u odnosu na ono što se od napisanog djela očekuje te upozoriti na smisaone pogreške, ako takvih ima, odnosno uklapaju li se dijelovi rada u homogenu cjelinu.

Recenzija ukratko treba prikazati i kritički analizirati pojedine dijelove rukopisa (dijelove poglavlja, odjeljke, njegove posebnosti itd). Posebnu pozornost recenzent će obratiti kompoziciji (ili strukturi) djela.

Autor recenzije će, po vlastitom izboru, prezentirati najupečatljiviji ili najznačajniji dio knjige.

U zaključnom dijelu recenzije knjige, sažeto i argumentirano daje se ocjena o rukopisu.

Pojmovnik