subota, 21. svibnja 2016.

Igor Petrić: Bit

Hodaš …
bolno dotičući zemlju
natopljenu tintom vlastite sjene
koja te jedva prati
kroz izmišljeno vrijeme.
Hodaš …
skriven u oklopu samoće
i promatraš svijet oko sebe
koji se vidjeti ne može.
Hodaš …
zamišljen i sam
osluškujući poznate taktove
vibrirajućih otkucaja nepoznatog bića
natopljenog uzavrelom krvlju.
Hodaš …
nježnije no prije
u strahu da te ne vide
bezimene oči skrivene u gomili.
Hodaš …
kako bi pobjegao vlastitom tijelu
koje te prati sjenom
uz stilizirane stihove samoće
i taktove bola vlastitog postojanja.
Hodaš …

Nema komentara :

Objavi komentar