ponedjeljak, 23. svibnja 2016.

Igir Petrić: Civilizacija nemara

Uvodna špica nijemo se razvlači po ekranu
Dok, crno-bijeli tonovi
Nejasno odašilju signale u gluhu noć,
Punu nadanja za ponovnim susretima.
Odlučimo ostati, 
Kao stranci zavaljeni u istrošenu
Garnituru sjećanja,
Usnulih pogleda,
Nezainteresirano očekujući
Još jednu odjavu uz pozdrav Domovini.

Čekajući bez pokreta,
S blago otvorenim usnicama,
Teško gutajući kisik ustajalih zidova,
Prepuštamo se sanjivim mislima
Gdje u zajedništvu,
Oslobođeni levitiramo
Među zvijezdama,
Daleko od radoznalih očiju,
Uvijek nezadovoljnih i kritičarski
Raspoloženih spodoba.
Budiš se!
Budim se!
Bogatiji za još jedno iskustvo iskonske ljepote
Nezagađene tehnologijom otuđenja.
Čisti i nevini,
Spremni za nova srastanja
U igri preživljavanja
Jer, nakon podobnih
Dolaze milijarde podobnijih,
A mi ostajemo sami
I jedini,
Sebi dovoljni.

Nema komentara :

Objavi komentar