Kolumne

ponedjeljak, 30. svibnja 2016.

Jelena Hrvoj | Horori nas potiču da razmislimo o svijetu i svojim postupcima


Razgovor pripremila: Sandra Pocrnić Mlakar
   
Vijest da je autorica "Štorke" objavila drugi roman zasigurno će zaintrigirati one koji su upoznali Jelenu Hrvoj i njezin prvi roman. Drugi roman nosi naziv "Durgina kuća" i upravo je promoviran u Jeleninom Poznanovcu, a zagrebačke promocije tek se očekuju. Jelena Hrvoj svojim je prvim romanom, hororom "Štorka" privukla pažnju ljubitelja žanra, a oni koji su od njezinog drugog romana puno očekivali nisu se razočarali. Tri djevojke u "Durginoj kući" istodobno su i žrtve i zločinke i izazivaju i suosjećanje i stravu.

Nakon romana "Štorka", "Durgina kuća" drugi je vaš horor objavljen u vlastitoj nakladi. Zašto opet vlastita naklada i zašto opet horor? Očekujete li da će "Durgina kuća" biti još uspješnija od "Štorke"? 

Na pitanje „Zašto opet vlastita naklada?“ imam dva odgovora. Prvi je taj da na žalost još uvijek nisam uspjela uspostaviti komunikaciju sa izdavačkim kućama. Drugi odgovor je da se nakon prvog romana zainteresiralo dovoljno ljudi koji su bili voljni pomoći mi da se „Durgina kuća“ i objavi.
    Što se tiče žanra na koji sam se opredijelila - jednostavno smatram da mi je najprirodniji. Također, kao što često napominjem na promocijama, žanr horora i psihološkog trilera tjera ljude da dublje razmisle o svijetu kao i svojim postupcima prema njemu.
    Za „Durginu kuću“ priželjkujem da bude uspješnija od „Štorke“, jer ona je ipak  drugo „dijete“. Dakako, teško mi je uspoređivati ih. Iako su obje horor žanra, nikako ih ne mogu svrstati u isti koš. Zašto? Čitatelji će na to pitanje sami morati potražiti odgovor.


"Durgina kuća" je, kao i "Štorka", majstorski napisana i potpuno uvlači čitatelja u svoj stravični svijet. Koji su strani pisci horora Vaši uzori? Frustrira li Vas što naš pisac horora nije cijenjen kao i strani? Mogu li "Štorka" i "Durgina kuća" nešto promijeniti u odnosu prema domaćim piscima horora?

Premda me u posljednje vrijeme čitatelji stavljaju u isti koš sa velikanima kao što su S. King i moderni skandinavski pisci, ne mogu reći da imam uzore. Nemojte me krivo shvatiti, laska mi kada me stavljaju rame uz rame sa takvim velikim piscima,ali nastojim zadržati i stvoriti vlastiti stil pisanja.
    Dakako da sam frustrirana što se naši pisci ne cijene koliko i strani, ali ne mogu reći da se moja frustracija striktno ograničava na žanr kojim pišem. Na žalost, gotovo svi domaći pisci, svih žanrova su često stavljani u drugi plan.
    Na meni je da se pokušam približiti čitateljima i iskreno se nadam da će „Štorka“ i „Durgina kuća“ promijeniti stav čitatelja. Na njima je da daju priliku nama, domaćim autorima i pokušaju promijeniti stav prema hrvatskoj horor sceni jer uistinu imamo što ponuditi.

Jeste li pomišljali na izlazak na strano tržište i prijevod "Štorke" i "Durgine kuće"? Pratite li produkciju i tržište stranih horora? Možete li pretpostaviti kako bi "Štorka" i "Durgina kuća" bile dočekane na engleskom govornom području?

Konstantno razmišljam o plasiranju svojih knjiga na strano tržište upravo zato što i pratim produkciju koja se može nazvati šarolikom paletom. Moje skromno mišljene je da bi moji romani bili daleko prihvaćeniji na stranom tržištu. No, svakako moram biti realna i prihvatiti da se u takvu „bitku“ ne mogu upustiti sama. Ipak, ja sam još samo jedna kap u oceanu svjetskih pisaca. Profesionalan prijevod romana na engleski je poprilično skup pothvat, pa sam „Štorku“ samostalno prevela i čekam trenutak kada ću je pokušati plasirati na strano tržište. Naravno, prije toga će ona ipak morati proći kroz stručne ruke.

Likovi u "Durginoj kući" tri su mlade žene iz disfunkcionalnih obitelji koje jedna drugu potiču na zlo, dok je u Štorki glavni lik djevojka oboljela od shizofrenije. Ima li stvarnih situacija iz vašoj okolini koje su bile inspiracija za takve likove? Gdje nalazite inspiraciju za horore?

Na moju sreću ili nesreću, likovi i situacije u kojima se nalaze potpuna su fikcija. Sa druge strane mogu reći da na žalost crpim inspiraciju iz svijeta koji nas okružuje. Kao što konstantno napominjem, bombardirani smo zlom kojemu volimo okretati leđa. No u tom silnom okretanju zlo ne nestaje. Zlo se gomila i sve dok ne odlučimo stati na kaj tom zlu i suočiti se sa njim, ono će biti prisutno. I ja sam jedna od onih ljudi koja smatra da dobro uvijek pobjeđuje zlo, premda to možda zvuči neobično s obzirom na tematiku koju obrađujem. Naprimjer, jedna od protagonistica „Durgine kuće“ cijeloga života živi u neznanju o tome kako su joj roditelji preminuli. Okolina šuti, kao i njezini najbliži. Suočena sa istinom, ta se djevojka lomi. Poanta takve tužne priče je potaknuti čitatelja da se zamisli do koje je mjere zlobno upirati prstom u nekoga,a pritom šutjeti bez obzira na posljedice.

Na facebooku ste objavili da pišete novi horor. Planirate li napisati roman koji neće biti horor? U kojem se žanru još vidite, osim u žanru horora?

Istina, pišem novi horor. Nemam odgovor na pitanje kada ću zakoračiti u nešto drugačije. Možda nikada, možda već nakon ovog romana. Prije ova dva romana iskušala sam se u pisanju sf-krimića i fantasy romana (žanrovi koji su mi osobno jako dragi.). No, očito je u mojoj prirodi da stvaram mračne romane koji tjeraju ljude da spavaju sa upaljenim svjetlima. :)

Kolumna "Patnje mladog autora", koju pišete za "Kvaku" vrlo je čitana. Kakve su reakcije čitatelja? Odakle inspiracija za redovite kolumne? Znaju li čitatelji koji čitaju "Patnje mladog autora" da kolumnu piše autorica "Štorke" i "Durgine kuće"? 

Inspiraciju za kolumne većinom crpim iz vlastitih iskustava i onih drugih mladih autora koji su odlučili povjeriti mi svoje osobne „patnje“. Iskreno se nadam da će moje kolumne nekome pomoći, bilo to u smislu spoznaje da nisu sami u svojim borbama ili da će preskočiti neke pogreške koje sam osjetila na svojoj koži. Također se nadam da će čitatelji prepoznati kako je to biti pisac i sa zanimanjem posegnuti za našim romanima.
    Čitatelji će sami morati odgovoriti na pitanje koje se tiče reakcija na kolumne i jesu li svjesni da sam autorica dva navedena romana.
    Naposljetku bih ovim putem htjela pozvati sve čitatelje kolumna, kao i ovog intervjua da poboljšamo međusobnu komunikaciju. Stara je izreka „Na mladima svijet ostaje“, zato nam pružite priliku i čitajte domaće.

Razgovor pripremila: Sandra Pocrnić Mlakar

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.