ponedjeljak, 16. svibnja 2016.

Zlatko Majsec: Velika Gorica moja mala

Na svakom uglu lica ljudi me podsjete
Svijet nije ono što sam sanjao k'o dijete
Pred zgradom sjedi brončana mladež na klupici
Na sedmom su nebu i četrdesetprvoj „kjupici“
Na repertoaru su iznošene fore, a omiljena tema
Otrovno ogovaranje drugih muškaraca i žena.

Sa starcima se živi do minimalno stote
Mali stanovi nas guše, pričamo kroz prostote.
Svima trepće neka tužna zvijezda
Već sijedi ptići ne lete iz gnijezda.
Ko u Laićevoj pjesmi bespomoćno sliježu ramena
Budi sretan što si živ, ha teška su vremena.

Neki su se zdušno prihvatili studiranja
A dali bi svo znanje za objekt svog masturbiranja.
Neki se čeliče kroz borilačke vještine
Uzalud čekajući da strah od jačeg mine.
Neki stalno netočno navode da žene zavode.
Neki su u vezama gdje im duh i razum ginu
Prave su ljubavi što na vrijeme se prekinu.
Ove što zbog novca svoj posao trpe
Šefovi koriste kao komad krpe.
Tupim se kopljima među sobom svi natječu
Dok pohlepno kopaju po istome smeću.
Još samo zavist i zajedljivost imamo
Pravimo se čvrstima dok iznutra se klimamo
Nema za nas ništa osim male noćne pive
Pa nek nam se barem ko pijancima dive.
Noćni život je poput višesatne torture
Vrijedan ko dio hrasta gdje psi prazne mjehure
Sada već planski pripremaju male đake
Da izlaze tamo gdje puštaju narodnjake.

I nedajbože da se iz blata netko pokuša izdići
Otrovne strijele tuđih riječi neće ga mimoići
Ovdje brzo se dođe na vrlo loš glas
Ako van škvadre odlučiš potražiti spas.
Što si on umišlja, da je od nas bolji?
I nemaš više šanse ni kod najlakših dr…
Taj princip je prastar i cirkularan, zna se
U svinjcu ne vole kad nisi prase.

Svi bi htjeli biti njuške,  bez pokrića i truda
Da ih se slavi kao nekoć Robin Hooda
Nije bitno dal je vrijedno to što pišu i s čime se bave
Kad facebook svakom pruža barem 5 minuta slave
I želio bih protiv toga viknuti glasno
Ali ipak prešutim jer mi je jasno
Da danas objektivnog kriterija nema
Koji svaku stvar u zasluženu ladicu sprema.
I govnu i dijamantu ista se pažnja daje
Sve samo je senzacija što pola dana traje.
Sve se međusobno prožima, sve se nivelira
Patuljke se u divovske kovčege pakira
Jesam li ja jedini kojeg to nervira?

I samo množe se dani u navikama glupim
U youtube se bleji sve dok se ne zatupi
Mnogi nemaju posao, ovi što imaju ga mrze
Cure samo pričaju gdje  kupile su nove šuze
I žale se da su danas prepasivni mladići
Valjda izmore ih plejke, trava i pornići
I nitko više i ne sanja neko bolje sutra
Samo da vikend dođe, da se pije, puši vutra
Samo da tjedan prođe, i da vikend dođe
U iščekivanju Godota Velikogorički život prođe.

Negdje prekine se slika, ovo je grad umjetnika
Što jedni drugima nogu podmeću
„Neće on bit slavan dok ja kopam po smeću!“
To je pravo stanje stvari i naš prešućeni moto
Život postat će nam bolji kad osvojimo loto.

Ovdje vlada kompleks Zagreba, ovdje ljudi se srame
Priznat mjesto življenja što su im odabrale mame
Ali mnoštvo ljudi se trudi da gradu značaj poveća
Sadnjom mnoštva parkova i šarenoga cvijeća
Jesmo li mi bumbari, ose il možda pčele
Što će nam svo to cvijeće kom kukci se vesele?
I mrzim i volim tu Veliku Goricu malu
Dala mi je mnogo, tragikomediju na stranu.
Ljubavi, lude ljude, tulume za sjećanje
Koje sam naravno sve zaboravio
Letio sam često ovdje
Premda na zemlji sam boravio…

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.