subota, 30. ožujka 2019.

Nada Vučičić | Tomića vinogradi - 3


TREĆI DIO (Tomića vinogradi - carstvo umjetnosti)

VJENČANJE

Gosp. Andro pali televiziju.

Bunim se. Smeta me u podrumu prošlosti. Jednostavno ne spada tu.

- Nije dugo, svidjet će vam se. Dvije minute: govori mi blagim glasom punim razumijevanja.

- Zabogamiloga ovaj me čovjek poznaje "iznutra" -

Zatvaram se dublje i šutim.


- Uzimate li ...

- Uzimam! Muškarac odgovara na engleskom jeziku.

Usred vinograda, obred životnog obećanja, ljubav potvrđena zemlji, nebu, svemiru, ljudima...

Gledam, tražim znakove vječnosti, dalje od riječi "dok nas smrt ne rastavi"

Ne nalazim ništa. Samo vjenčanje dvoje iz Amerike u ljepoti vinograda.

Gledam zapravo lozu, djevičanski lijepu, njegovanu i kao da mi se, svakim listom, smiješi.

Gosp. Tomić objašnjava poklon koji je smislio za mladence.

Drvena kutija u kojoj su pohranjena dva pisma. Jedno njeno, drugo njegovo. Napisano bez da znaju što se krije u njima.

I pjenušac! Kutija zakovana za trajanje.

Otvorit će je novopečeni supružnici na dan razvoda, ako do njega dođe. I čitati. Možda I ispiti piće za pomirenje ili za oproštaj.

Možda ih ovaj čarobni vinograd, ovo lijepo otočko mjesto vrati

jedno drugome. Možda.

Ne osjećam ništa. Čak mislim da bi tu kutiju/škrinju trebala otvoriti njihova djeca. Potvrditi nemilosrdnost života.

I dobiti potvrdu da je ljubav postojala. Kao divni trsovi loze gdje je izrečeno "DA"

Doputovati iz daleka, pokušati otkriti kako se loza njeguje da bi davala posebno grožđe, vrhunsko vino i san koji traje stoljećima.

To je istina o ljubavi. I kod nesavršenog čovjeka. I kod svega na zemlji.

Možda griješim. Možda ne znam što je ljubav. Sanjam li?

Ili sam samo umorna.

Obećajem, idući dolazak u Jelsu, moram vidjeti vinograde. Oni me zovu. Čuvaju neku priču za mene.

Nema komentara :

Objavi komentar