utorak, 26. ožujka 2019.

Slavica Gazibara | Stihovi s posebnim potrebama (2)


večernje sunce opsceno se širi sobom
poleglo na platno
na kojem proliveno vino
tek je kistom izmiješano ulje

svjetlost kriva li je
ulje ili
želja da se spoje

od porculana finog
od svile li si
riječi
kad neizrečene misli
nedozrele osjećaje
neproživljene živote
kriješ

neka me ljepljiva koprena guši
svakim danom prozirnija
svjetlosti bliža
a zvono moje
tek praporac je početka
stišanog u letu

ludilo dok drijema
ne pitaj kako sam
još samo me u pjesmi mojoj ima

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.