Upoznao sam te u trenutku
kad su dani
poprimali
onu zagasitu boju posrnuća
sricao sam slova u riječi
zabranjene molitve
gdje bih mogao i ja stati
oslobođen gorčine
i gordosti
jer nejaki smo svi mi
od ljubavi tajne
razgoropađeni
kao lik iz priče
koji ne poriče
zakone mehaničkog leta
nebom iznad vražjih otoka
podlegao sam varkama
tom predosjećaju što nas kliješti
kao i ti
pa smo se našli oboje
leđa uz leđa
na stanici
za ostarjeli mjesec
a trebali smo se samo okrenuti
za nekih sto osamdeset stupnjeva
oko svoje osi
i zapaliti onu nit
što razdvaja zaludnost
svake budućnosti
od zaluđenosti
divljom ljepotom
u prelijepom ti oku
kad mi kažeš
dušo, ne mogu ni ja
više bez tebe
stvori jednom ženu
od svjetla
kao da je dijete.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.