petak, 29. ožujka 2019.

Nada Vučičić | Tomića vinogradi - 2


Carstvo umjetnosti

Pitam gosp. Tomića piše li prozu, poeziju.
- Samo čitam, baš sad sam dobio...
Nedostaje mi potvrdan odgovor. Čini mi se da bi jedino on mogao ispričati svoju priču životnog putovanja i da bi to bila prava poslastica potkrijepljena podacima koji bi potvrdili čarobnost života.
Čujem glas Zvjezdane kako mi govori, kada sam joj postavila pitanje otkuda joj naviru tolike pjesme:
- Ne znam, sjednem i zapisujem, teku iz mene.

Tko nam to šalje s izvora svojih ljepotu? Jesmo li samo glas onih prije nas? Da se ljepota i posebnosti ne zaborave?

Iz daljine zabljesnu me slike iz filma "8 Povjerenik" Otkuda piscu Renatu Baretiću priča o otoku u kojoj je ispričao priču posebnog života kojim otoci više ne živi.? Dugo već ne žive!
A on ju je uspio riječima oslikati. I pobrati mnoge nagrade, jer čežnja je u genima zapisana za slikama naše prošlosti.

Nastavljamo obilazak vinskih podruma gosp. Tomića. Zapravo nas vodi na kat gdje su uredi. Ugođaj isti, smirujući posebnošću izloženih umjetnina, diskretno uklopljenih u prostor s mirisom prošlosti.

I ulaz u sobu monitora. Svaki pokret posjetitelja se prati na monitorima. Iznenađena sam jer nisam (u dosadašnjem razgledanju) nigdje primijetila kameru. Onu što visi i bode oči nepripadnošću prostoru.

Gosp. Tomić spominje svog sina koji je direktor njihove firme, petnaestak zaposlenih, vinograde, turistička razgledanja...

Razmišljam samo o uzvišenom miru koji zaposjeda sve više moje tijelo ali i moje uzavrele misli:

- Priča, posebna priča, tvoja priča, diši i pamti!

Hoće li sve ostati čarobno, umjetnički jako kada sin sve preuzme?

Nismo ga upoznale ali nadam se da je naslijedio očevu ljubav i gene stare loze.

PODRUM

Ne impresioniraju me inoks posude, aparati postrojenja za vino. Sve blista čistoćom, odabranom temperaturom najboljom za sve što vino čini posebnim.
Raj priče je iza sljedećih vrata.
Prošlost u kamenim zidovima, replici stolova, udubljenja u koja su smještene priče prošlih vremena.

Prva misao:
Ave Cezare!
Gozba.
Prostor za degustacije vina. Za druženja u slavljenju. Sklapanje poslovnih poteza. Tišina za odmor. Mjesto za priče. Za susret s posebnošću prošlosti.
Čujem vlastiti glas: Pisat ću o ovom. Gosp. Tomić se smiješi dok me gleda.

Zvjezdana (uvijek ima kontrolu nad sobom) pita, umjesto mene:

Smije li?

- Naravno, samo ne o planovima koje sam spominjao, moraju ostati iznenađenje! Odgovara.
Pita me jesam li antialkoholičar (ne pijem vino)

Objašnjavam da nisam, pijem druga pića, samo vino ne.

Degustiram Euforiju. Liker od kadulje i rogača. Rade Tomić vinarije i druga pića s travama i voćem hvarskog otočja.

Brojne su nagrade i priznanja svjetska dobili.Potvrđuje kvalitetu miris, okus i vlastiti osjećaj kapljice što miklizi niz grlo.

U utrobi podruma, u susretu sa slikama davnine, u ugodnosti čovjeka kojega je korijen posebne biljke, vinove loze, davno zarobio ljubavlju da nastavi pričati o postojanju prošlih i posebnih vremena. O žuljevitim rukama koje obrađuju lozu,o magarcima natrpanih košarama punim grozdovima..

O suncu zarobljenom u tom mirišljivom zrnju. O radu, znoju,pjesmi i radosti postojanja.
p.s.
Treći dio slijedi sutra. Kutija s porukama kao bračni poklon.

Nema komentara :

Objavi komentar