petak, 29. ožujka 2019.

Denis Kožljan | Čovjekova sloboda:


Sloboda, mene, kao čovjeka, gledana iz perspektive filozofskog promišljanja? što je to? Možda pravo da činim što hoću ali i oprezno dodajem: "pri tom da ne povrijedim drugoga!" No takvim određenjem slobode, postavljaju se i dva pitanja. Prvo, je li smisleno nekoga, tko je toliko nemoćan da ništa ne može učiniti ni nikako djelovati, smatrati slobodnim, a samo zato jer ima "pravo da čini što hoće"? Problem je u tome što on tada nikako svoje pravo ni ne može ostvariti, pa ono, kao dopuštenje za nešto, ali ne i istinska mogućnost za to, ostaje tek pretpostavljena mogućnost, odnosno neka, čisto apstraktna sloboda.

Slijedeće pitanje se postavlja na samo htijenje odnosno smije li se nekoga smatrati slobodnim čovjekom pa čak i da može to što hoće, ako mu je htijenje nametnuto nekom psihotehnikom, kemijskom tvari-ovisnost, nekim možda kirurškim zahvatom na mozgu i slično? I onda prvo pitanje vjerojatno pogađa određenje slobode kao "pravo NA SAMOODREĐENJE jer usput rečeno, pravo na samoodređenje ne znači odmah i mogućnost realizacije samoodređenja. Uzmimo globalno "pravo na nešto", još uvijek nije i mogućnost za nešto" Zato mogućnost svakako pripada samoj BITI slobode.

Filozofskim daljnjim razmišljanjem dolazimo do determinizma odnosno indeterminizma u pojmu mogućnosti slobode kao spoznate nužnosti sveukupnih zbivanja. Determinizmom je ne-moguće opravdati bilo koju odluku ili čin što prizlazi iz slobodnog našeg htijenja. Usporedimo li slobodu življenja čovjeka samog ili u zajednici, shvatiti ćemo kako je on ipak slobodniji u zajednici zato jer mu komunikacija s drugim ljudima otvara mogućnosti koje ne bi imao da živi sam kao jedinka, naravno bez obzira na to, što mu život u zajednici istovremeno nameće i određena ograničenja, a onda se pitanje slobode opet dovodi u promišljanje. U slučajevima slobodnog djelovanja, pojavljuju se još mnoge odrednice kao što su npr. moralno načelo, osobni osjećaj, namjernost nekog postupka, svrsishodnost djelovanja, predvidivost neke situacije.

Uzmemo li odrednice slobode po Svetom pismu (Knjiga Sirahova)

"Ne reci:"Od Boga je grijeh moj"
jer što on mrzi, nikad ne čini
"I ne reci: On me zavede"...
jer njemu grešnici ne trebaju
"Gospod mrzi svaku gnusobu,
a mrzi je i svaki onaj tko se njega boji
On je sam u početku stvorio čovjeka
i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj.
Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi,
u tvojoj je moći da budeš vjeran....
itd.......

govori Knjiga Siraha mudraca....no, usporedimo li ove smjernice s onima o kojima govori Filozofija kao nauka...uočiti ćemo zapravo sličnosti i reći:" Čovjek je slobodan u onoj mjeri u kojoj svojim razumom, nekim svojim moralnim normama izvršava neki čin, uvjeren da ga je učinio svojom slobodnom voljom, a da pri tome nije prekršio neka sveopća načela, bilo da ona dolaze od neke institucije, zajednice ili Boga kao učitelja vjere.

Nema komentara :

Objavi komentar