Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Hrista Petreskog "Dječak koji je želio postati pčela"

Piše: Mirjana Mrkela 

U davnini
   
Moj tata je rođen prije oko sto godina u jednom malom selu. Bilo je to bajkovito mjestašce, kao u "Pričama iz davnine". Dok sam bila dijete, to selo su zvali zaostalim, zabačenim i Bogu iza nogu. Struja i asfaltna cesta stigle su kad sam posve odrasla.

Pamtim apartman kakav u današnje vrijeme ne bi dobio ni jednu zvjezdicu koja znači udobnost i raskoš. Međutim, ekološka bogatstva očitovala su se na svakom koraku: nezagađena voda, jednostavna ali prirodna hrana, madraci od suhe trave ili listova kukuruza, rukom rađeni vuneni pokrivači. Vani, možete zamisliti, priroda također kao iz bajke.

Kada sam na sve to naišla u jednoj tuđoj priči, pocupkivala sam od veselja. I od znatiželje, naravno.

Zašto pčela

Moj kolega pisac Hristo Petreski također je imao oca koji je imao sličan zavičaj. Zato mu nije bilo teško nešto od toga opisati u romanu zagonetnoga naslova "Deteto što sakaše da stane pčela". U prijevodu s njegovog, makedonskog jezika, naslov je i dalje pomalo zbunjujuć: "Dječak koji je želio postati pčela". Ovdje, samo za vas, prepisujem rečenice iz kojih ćete doznati što je pisac htio reći:

    "— Ti si najveća pčela — često mi je govorio djed. — Po cijeli dan ideš amo-tamo, ne stojiš u mjestu, stalno nešto radiš...

    — Važno je da nisam trut — odgovarao sam u šali i maštao o tome da se jednoga dana i ja brinem o pčelama.

    Ako ne, slijedit ću primjer pčele i postati najvrednija pčela, kao moj otac, moja majka i svi drugi strpljivi i vrijedni ljudi koje poznajem. Letjet ću s cvijeta na cvijet, skupljat ću samo najslađe i najljepše."

    Možda je, dragi čitatelji, tako u bajci. No ovdje se ne nadajte nikakvim čarolijama niti monstrumima! Iako će problema biti. To nam je jasno već i iz sladunjave, da ne kažem naivne, pomisli da je moguć život bez problema.

Iskustva

    Djedovi i očevi ponekad tupe sa svojim pričama i savjetima. To je zato što oni imaju iskustva u nekim stvarima koje su djeci nepoznate. Primjerice, otac zna kako "prvo treba okusiti ono gorko da bi se znalo što je slatko, a što nije."

    Glavni lik, Hristijan, to će shvatiti tek nakon što napuni 18 godina i odluči otići, bolje rečeno pobjeći od kuće. Kako se proveo, vi ćete saznati iz knjige.

Makedonija

    Još samo mrvica zemljopisa! Republika Sjeverna Makedonija nevelika je, uglavnom planinska država. Nije daleko od Hrvatske, a prvi susjedi su joj: Grčka, Bugarska, Albanija, Kosovo i Srbija.

    Pisac Hristo i njegovi likovi s ljubavlju je opisuju. Zato nije čudno da na povratku kažu: "Obuzela nas je velika radost kad smo prešli granicu".