Nada Vučičić | Tomića vinogradi -1

Priče spavaju na posebnim mjestima. I budu posebno lijepe.
Nastaju od malih ljudi, događaja i uz ljubav izrastu u posebno vrijedne.

DIO PRVI (carstvo umjetnosti)

Čuda se dogode kad ljubav ima posebnu namjeru. U plesnoj haljini sna, uz velike kušnje i žrtve, razlista sjajem.

Jelsa, malo sanjivo mjesto na otoku Hvaru priča priču.o dječaku/čovjeku i jednoj lozi. Vinovoj lozi posebnog značenja.

Ne pijem vino od djetinjstva.

Poziv gosp. Andre Tomića da vidimo njegove podrume vina ostavlja me nezainteresiranu. Zvjezdana ponavlja kako je to nešto posebno. Gosp. Andro ponavlja poziv i na kraju odlazimo. Par sati prije povratka u Split.

Čovjek je blag, kulturan, poznavatelj književnosti, povijesti, umjetnosti.

("Na Hvaru je krajem 19. stoljeća bilo 1.200 mula, magaraca i konja, 22.500 žitelja, a vinovom lozom zasađeno 5.750 ha. Danas hvarski vinogradi pokrivaju samo 300 ha...)

Andro Tomić rođeni je Hvaranin koji je život posvetio vinu. Nakon dvadeset godina usavršavanja u struci na fakultetima, institutima i vinarijama u Francuskoj i drugdje, odlučio se vratiti na svoj otok i proizvoditi vlastita vina. Vjerujući da Hvar s autohtonim sortama, pogodnom klimom i izuzetnim položajem vinograda može vratiti davno izgubljeni vinarski ugled, nastavlja obiteljsku tradiciju proizvodnje vina staru 150 godina. Danas legendarna vina poput „1991.“ dokazala su da plavac mali može konkurirati svjetski renomiranim sortama i služila su kao putokaz renesanse hvarskog vinarstva. Na tom tragu, 1993. Andro osniva i tvrtku pod nazivom Bastijana čiji su osnovni ciljevi ostali proizvodnja vina vrhunskih dosega, kao i promicanje kulture vina.

Sve to ne govori puno o njegovoj osobnosti, ali nju je i nemoguće riječima opisati." - google podaci)

Osim interesantne osobnosti gosp Tomića pažnju mi zaokupljaju umjetnički detalji posvuda diskretno umetnuti u prostor koij razgledavamo. Oslikane bačve ljupkih dimenzija, rad studenata Akademije likovnih umjetnosti, kamene posude u kojima se nalazi zemlja iz koje rastu pojedine sorte loze. Posebno uokviren dio loze koja je rasla 150 m u vis da bi napravila hlad na terasi njihove stare kuće, i u vrijeme sparnog ljeta štitila od jakog sunca. I ispisana zahvala za njenu ljubav.

Ta nježnost i zahvalnost me toliko oduševila da sam ostala bez riječi. I shvatila da dugo već nisam naišla na tako lijepu priču.

Dječak u čije je srce uraslo kvrgavo lozino korijenje i listalo

posebnom vezom. Priroda i čovjek. Praiskonska veza danas skoro pa i ne postojeća.

Priča koja me pronašla i poželjela da je čujem. Da poželim

zapisati svaki detalj za vas koji poželite pročitati. Kao da želi

razlistati ljepotu dragocjenosti koje su gotovo zaboravljene.

- nastavak slijedi -