utorak, 24. prosinca 2019.

Ružica Miličević | Ebensee, 9. maj 2014



Šifra  Cement.
Sub-logor Mauthausenda,
u  32 barake,  Židovi i Slaveni
Romi i homoseksualci sami su sebi pravili stanove
Za privremeni rad u inozemstvu.
Svojim promrzlim tijelima ložili su vatru.
I grijali žive.

U  Ebenseeu, gradiću ispod kamenoloma.
Poznatom po broju maloljetnih trudnica.
I djece bez očeva.
Po  karnevalu i broju ispijenih piva.
Jednom godišnje
dođu da se  sjećaju rebara, noktiju, zuba, ključnih kostiju i rasute kose.  
Spasitelja, krematorija  u maju, i sebe preživjelih.

Prepoznat ćete ga iz daljine po Traun jezeru.
Po bijelim jahtama i labudovima.
I vjetru što  tetura između kamena i vode.
Uvijek je maglovit studen  i uvijek nešto pada.
Do njega  se stiže pomoću navigacije.
I samo kroz tunel.


U ovo mjesto
u kome su imali devedeset spaljivanja leševa na dan
još uvijek stiže proljeće.
Danas se tu ugrađuju kuće u tijesne ulice.
I ovdje sa čak zaljubljuju u strance.
Majke dovode svoje kćerke da plešu balet.
Oblače im bijeli tutu, trpaju hranu u torbe.
I tople majice da ne ozebu.

I ove godine smeđi pokrivač pada na grad.
Hoteli se pune. I kuhinje mirišu na pečenje i kiseli kupus.
Tišina se probija  kroz redove.
Orkestar podešava instrumente.
Gradonačelnik vježba govor pokajanja.
Altocumulus prebrojava uzvanike.
Uzdasi ukrašavaju svečanost.
Poneki  čuju  miris vatre.

Unuk bivšeg naciste igra se mobitelom.      
Novinar ugovara ljubavni sastanak i bilježi činjenice.
Jelovnik:
4 i 30 h, šolja surogata kafe
12h,   supe od krompirove kore
19h  kriška crnog kruha
Životni vijek 10 dana.

Po rubovima ove potresne galerije skakuću djeca.
Njihove majke pogledavaju na sat.
Očevi sjede u narodnim nošnjama i teško dišu.
Sa stopala balerina podiže se para.
Djevojčica iz Bosne igra Anu Frank i šapuće: Samo da prođe. Samo da prođe.
Buket crvenih ruža, pod njenim nogama, miriše na kuhani krompir.
Njena majka  se ispovraćala i sada misli na suvenire.
Učenici pred  zavičajnim muzejem ližu sladoled.
I psuju profesore.
Prodavačica karata prebrojava zaradu od ulaznica.
Na preživjelog logoraša iz Prata naslanjaju se zidovi.
On stoji  i ponavlja:
Bio sam tu. 
To se desilo.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.