ponedjeljak, 30. prosinca 2019.

Anamarija Galić | Luda božićna (shopping) zvona


Moguće da ih čuješ i ti, negdje u zakutcima svojih mozgovnih tunelića. Ta uporna zvona koja zvone pozivajući na neponovljive pogodnosti koje se nude ovih dana. Pa nije malo liminalnih i onih subliminalnih poruka odaslano preko svih mogućih medija u  naše rastresene potrošački nastrojene glavice. Priznajem, ni ja nisam imuna na ovu kataklizmičku zarazu, trese me blagdanska shopping groznica, svrbi me džep... Sada još i taj amerikanizirani "blagdan" Svetog  Black Fridaya su nam turili pod nos, neka još i to žvačemo. Mislim, samo totalno lud čovjek zaobilazi  sedamdeset postotno sniženje. Svakom od nas treba neka sitnica, samo je teško razabrati koja točno.

Tako se prije ili kasnije svi zaputimo u tu meku za naše izgladnjele oči i žeđale isplažene jezike, pa gledamo, tražimo, otimamo za neku markiranu precijenjenu majčicu da bi nahranili još jedno carstvo moćnika. Potom izmučeni s planinom vrećica ( i to onih ganc novih plastičnih) omotanih okolo naših osuđeničkih zglobova, zadovoljno promišljamo kakvi smo zapravo sretnici. Dobiti ovoliko stvari, i to još u pola cijene nije sam tak'! Mislim, količine su ograničene, i sve to... I prođe tako par dana sreće i blagostanja ( dok noviteti ne postanu stariteri), ili napokon shvatimo da nam tih novostečenih stvari nije niti trebalo. Ormari ionako pucaju od pomodnih krpica, neke još nisu niti vidjele danje svijetlo. Tada nastupa pravi Black Friday iliti Post Black Friday (naime i to postoji)...

Neraspoloženje, zlovolja... Down faza. Ponovno začuješ nesnosnu zvonjavu u ušima ding...dong!  Opet te svrbi ...nešto.  I gdje ćeš se počešati? Po džepu, naravno! Vidi vražje sreće, opet je sniženje, i to ono najbolje. Predblagdansko. Ovca je ovca ( bez uvrede inteligentnoj životinji). U šoping, iz šopinga. Sve je to od stresa na poslu, stres kod kuće, pa tu su i djeca, tješimo se. Opće je poznato da je dobro izšopingiran čovjek sretan čovjek! Da, barem nakratko. I tako bivamo prevareni ne samo od strane marketinških mogula, već sami sebe lažemo. Ponovno ću spomenuti ovce, ta draga bića sitnoga zuba, poslušne, gledeći svoja posla svoj komad zelene trave ispred svoje mokre njuškice. Jednostavno nas nije briga za medijske iluzioniste. Shopping se mora upražnjavati redovito.

Ps. Uvijek me zaprepasti količina auta na parkiralištima ispred nekog kupovnog centra. Običan radni dan, kad bi trebalo biti na nekakvom poslu, a ono svi raštrkani po centrima. Treba negdje popiti kavu, valja? -

Čuješ li i ti ta zvona, ha?
Dabome da čuješ!
DING-DONG

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.