četvrtak, 26. prosinca 2019.

Lidija Baić | Zoridba





Prolazim kroz zrenje
i bojim se... I radujem.
Načela me sa svih strana
pošast koja ne prašta.

Svjesno gubim na vremenu
u grču novih poraza,
to vrijeme možda liječi sve,
al’ nikad boru s obraza.

Dijete sam bez brižne majke,
sȃmo učim hodati,
zaplićem se i kobeljam
pa ipak uvijek stazu nađem.

Bojim se i radujem,
tog okusa je šećer-limun,
zoridba me sama našla,
na nju nitko nije imun.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.