utorak, 24. prosinca 2019.

Nataša Nježić Bublić | Jer i ja sam lotos koji spava na vodi




Jedan dio doma je svijetao i u njemu gori kamin.
Grije promrzle misli ceste koja se usukala u utrobu.
Strah pijetla. Visprenost domaćice.
Jedan dio ognjišta miriše na nikad viđene naranče.
Prainđinica ukuhava marelice i jabuke.
Oko njene suknje sukno podmlatka.
Četiri oka u podstanarstvu djetinjstva.
Jedan dio mene, jedno od osamnaest oko gleda ravno u njeno čelo.
Bi li se mrštila da je znala da će i mene poroditi,
tako blagu i milosnu ljudskoj pohlepi?
Ili bi pažljivije odvagala omjer radosti i oguljenih jabuka.
U prošlosti spavaju vodne duše lotosa.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.