Zlatko Erjavec | Pilot

Pogledi prolaznika bili su uprti u nebo. Muškarci su zabrinuto šutjeli, a žene su se podijelile u dvije grupe. One ispred su vriskale, a grupa iza se molila. Djeca su također različito reagirala. Ona u kolicima su spavala, djevojčice su skakutale, a dječaci gledali u smjeru djevojčica. Avion se velikom brzinom obrušavao prema zemlji. Pilot je bio Darko i to mu je bio dvadeseti let – i tek peti pad.

***

Darko je već kao dijete bio neobičan. Progovorio je s jedanaest mjeseci, a prva riječ bila mu je „tablica množenja“. Za ono doba, to je bilo prilično neobično, mogli bismo reći čak i napredno. Međutim, to je samo paušalna ocjena slučajnih prolaznika. Njegova majka je bila profesorica matematike, a otac programer. Već ovaj podatak dovoljno objašnjava kakve gene je Darko naslijedio.

Vrlo rano pokazivao je zanimanje za letjelice. Osim što su mu roditelji kupovali igračke, i sam je znao s užitkom raditi avione od papira. Nakon gimnazije upisao je Visoku školu za pilote. Matematika, fizika, informatika i svi ostali predmeti za njega su bili mačji kašalj, međutim, praksa mu je bila teži dio. Prvih deset probnih letova bilo je prilično traumatično jer se svih deset puta srušio. No, bio je uporan i krenulo mu je. Teškom mukom došao je do pedeset posto uspješnosti, a već nekoliko godina kasnije uspio je sletjeti potrebnih sedamdeset  pet posto da bi dobio dozvolu.

Ubrzo nakon što je diplomirao s vrlo dobrim uspjehom, zaposlio se. U početku je vozio manje avione na relacijama iznad Europe. Kada je u prvih dvadeset letova čak šesnaest puta uspješno sletio, stekao je povjerenje i dobio na upravljanje velike avione i prekooceanske letove.

Prva četiri pada bila su u Atlantski ocean, a sada je prvi puta padao na čvrsto tlo i razumljivo da je bio nevjerojatno uzbuđen.

Kasnije je, te večeri, gostovao na središnjem Dnevniku. Na pitanje voditelja kakav je osjećaj padati s visine od deset tisuća metara na zemlju, zaplakao je. Kad je došao do zraka, rekao je da je ponosan i da mladim pilotima, ali i svima ostalima, preporučuje da slijede njegov primjer.

„Upornost se uvijek na kraju isplati“, rekao je pri kraju emisije junak dana.

***

Otkako je pilot Darko gostovao u središnjem Dnevniku nacionalne televizije, nastala je prava pomama za letenjem. Karte za njegov let su se naručivale isključivo internetom i to minimalno šest mjeseci prije polaska. Uprava aerodroma bila je u nevolji. Čak ni stariji nisu se sjećali kada je zadnji put bila tolika gužva i oduševljenje. Mnogi poznati kročili su ovim stazama, ali zvijezda poput Darka još se nije rodila.

Kada bi Darko dolazio na posao, angažirali su policiju i zaštitarske službe da bi zračna luka koliko-toliko bila u funkciji. Čak je i Vlada prodala vlastiti avion pa bi visoke državnike u posjete prijateljskim zemljama vozio junak neba. Srednji sloj kupovao je povratne karte za New York. Kada bi stigli na odredište, nisu izlazili van iz aviona nego su strpljivo čekali vrijeme za povratak.

Već sljedeće godine, kada je Uprava predala završni račun, svi nadležni su ostali nijemi vidjevši rezultate. Zračne luke Heathrow u Londonu i Charles de Gaulle u Parizu zajedno nisu imale promet kao Darko sam. To je rezultiralo i rekordnim porastom BDP-a pa je premijer sazvao krizni stožer.

„Vratimo kredite!“ predložio je ministar financija.

„Sagradimo tvornice, dajmo nezaposlenima mjesečnu naknadu od deset tisuća kuna, novorođenoj djeci po sto tisuća i to retroaktivno unazad dvadeset sedam godina!“ uzbuđeno su zahtijevali ministri.

Premijer je sve to slušao, zapisivao prijedloge u rokovnik, i napokon rekao:

„Vrlo ste mudri i suosjećajni. Nemam nikakvih primjedbi.“

Narod se preporodio, smijeh nije silazio s lica radnika i umjetnika, a djeca su u prvom razredu osnovne pjevala francuske šansone.

Problem je nastao u ljetnom prijelaznom roku kada je Barcelona Darku ponudila ugovor koji se ne odbija.

On je, razumljivo, prihvatio ponudu i još uvijek je tamo. A mi čekamo da se vrati.

Zlatko Erjavec: Žene vole pametne muškarce, Beletra, 2018.