Nisam slučajno, već na prvo čitanje
poetske knjige „Prva četvrtina srca“, pjesnika Duška Babića nazvala Pjesnik
ljubavi, iz razloga što iz svakog njegovog stiha izvire ljubav kao
najuzvišeniji osjećaj, a motivi su fokusirani oko erotske osi ženskog bića, kao
simbol njene erotičnosti i ženstvenosti. To su stihovi iskonske ljubavi prema
voljenoj ženi, natopljeni sentimentalnim slikama. I tko bi ostao ravnodušan na
ovakvu lirsku ljubavnu egzaltaciju (stihovi pjesme ''A ti me ljubis')
A
ti me ljubiš
i
dalje
umireš mi na usnama
kao prašina uzvitlana
što divlja u vatri
osjećam te u sebi
a
jeziva tišina jezdi
slijepim mrakom usuda
ti
mi usne svoje nudiš
i
ljubiš me, ljubiš
dok tumaramo izgubljeni
izbrisanim cestama vremena
bez kraja
kao posljednji ljudi na zemlji
ti me ljubiš tako silno
da i ja umirem
tonem sve dublje
u
more ljubavi opojne
samo usnama tvojim
na život spojen.
Najfinijim riječima Babić gradi stihove
koji odjekuju u nama, otkrivaju neku posebnu duboku harmoniju, imanentnu samo
ljudima s Božanstvenim intelektom. Ljubav je izvor i ušće u njegovoj poeziji.
Ona diše svim damarima njegove duše. Njena moć jača je od svega, ona je nebeska
pojava koja oplemenjuje život. Dobro je rekao Platon: ''Srce i uzvišeni
osjećaji gorivo su ljepote''. Srce nježnog liričara Duška Babića je kao
beskrajni svemir, golemo, duboko, uzvišeno...To je poezija s naglašenim
emocijama i verbalna erupcija s posebnom intimističkom čežnjom u izrazu. Smisao
ljubavi je smisao života, a pjesnici najbolje razumiju ljubav, koja je osnova i
vrhovni zakon Univerzuma. Samo pjesnik svojom nadahnutom dušom može dohvatiti
nebeske visine i odgonetnuti čak i
najmističnije pojave. I kao što kaže Babić:
''Samo pjesnik te može
nahraniti pepelom
garom i lugom
opiti lužinom
shrvane mu časti
Samo pjesnik
i
mrtav te ljubavi
u
stihu živom
najljepšom pamti.''
u
pjesmi ''Samo pjesnik''.
Poetski izraz Babićev plijeni slikovitošću i misaonošću, njegova poezija posjeduje jedinstvenu poetsku lucidnost s bogatim poetskim vokabularom, tempom, ritmom i jezičnom igrom (presvukao sam planine bojom tvoga oka) i daje posebno umjetničko značenje njegovim pjesmama.
Ljubav
i žena su najdragocjeniji elementi i lajt-motiv u vezu njegovog poetskog
pjevanja. Ako čovjek je mikrokozmos koji živi u ovom svijetu, tada je ljubav
eksplozija koja spaja dva kozmosa u jedan sistem, dva svijeta - u jedan, dva
krvotoka u jedno srce. Njegova opjevana žena je njegovo srce, obavijeno
najnježnijim riječima, ona je božica, a njeno svjetlo ga vodi kroz mrak. Snagu
takve nesebične ljubavi Babić je najbolje iskazao u stihovima pjesme
''Sujeverje" :
''iscijedi me u sebe
neka ostane od mene
neznak i nespomen''
Za Goethea ''Želje i ljubav su krila za velika
djela''. Babić je primjer da duh ljubavi gradi ovakvu vanvremensku poeziju, kao
što je njegova. Svaka pjesma iz zbirke ''Prva četvrtina srca“ posjeduje posebnu toplinu, a čitatelja obuzima
neka čudesna lirska eleviranost. Iz poezije pjesnika Babića izvire jedna
iskrena i topla poruka - da ljubav nudi nešto veliko, nudi budućnost i da je
ona istinsko svjetlo na našim životnim stazama. Njegova poezija protkana je
rafiniranim misaonim nabojem i uzvišenom
poetskom riječi. Zbog svega navedenog, Duško Babić je rijetka pojava u poetskom svijetu koji je
svojim izvanrednim talentom izgradio i gradi
neponovljiva, originalna poetska djela. Ploveći kroz njegove stihove,
moja malenkost s pravom bi citirala Branka Miljkovića...UBI ME PREJAKA REČ...
Julijana Marinkovic
Resen 29.10.2011
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.