Kolumne

subota, 29. prosinca 2018.

Dnevnik (ne)obične djevojke 2.


Blagdani

Piše: Božana Ćosić

Blagdani su oduvijek bili nešto što me veseli, posebno Božić. To je vrijeme kada smo svi u posve drukčijem raspoloženju i koliko god ljudi pričali da se Božić pretvorio u komercijalu i koliko god razglabali o tome kako im je puna kapa razdraganih ljudi koji piskaraju o Božiću kao vremenu kada trebamo ovo i ono, vjerujem da zapravo svi na kraju otkrijemo prave čari blagdana i ne da se uklopimo u masu, nego uistinu živimo blagdane u svojim srcima.

Ljudima su počeli smetati okićeni izlozi trgovina, okićene ulice, kuće. Smeta im jurnjava po trgovinama, kupovina poklona. Pa onda pripreme. Spremanje domova, pripremanje hrane i kićenje jelke.

Ma, sve su to samo priče. Ako ikome to smeta neka se zatvori u vlastitu kuću i učini kako misli da je najbolje. Ako nekome smeta blještavilo, neka ga ne gleda. Kratko i jasno. Ali ne, svi imaju nekakve prigovore, a ipak pohrle u kupovinu i na razne Božićne sajmove, šetaju gradom... i da ne nabrajam, čine sve ono što im smeta. Meni je to smiješno. Naravno da sam protiv komercijalnog Božića, ali to se lako riješi. U svom domu, u krugu svoje obitelji i prijatelja učinite Božić pravim, onakvim kakav bi i trebao biti. Nitko nikoga ne tjera da slijedi nametnuta pravila, no s druge strane, moram priznati da se ja radujem blještavilu i poklonima. Ne zbog samih poklona i ne želim ništa veliko i posebno, nego je u pitanju ta čar koju sve to skupa donosi. Radujem se i Božićnom ručku, odlasku na misu. Radujem se pravom Božiću.

Za Božić je naš restoran zatvoren. Tako je od samoga početka i tako će biti dok god budemo imali restoran. No dani prije su me rasturili. Bilo je toliko posla da smo, unatoč tome što smo zaposlili još nekoliko radnika kao ispomoć, svi gotovo padali s nogu. To je takav posao i svjesna sam da tako mora biti. Zato ćemo lijepo odmoriti nakon što blagdani prođu.

Ipak sam imala vremena i za izlaske. Vratila se stara „rutina“ pa smo se Sven i ja zabavili kao i svake godine do sada. No malo su sve poremetili njegovi osjećaji koje i dalje pokušava skrivati. Nisam si htjela dopustiti da me to izbaci iz takta pa je sve proteklo kako treba.

Što se tiče Barbare i njezine prijetnje čini  mi se da je Sven bio u pravu. Od tog dana niti sam je čula, niti vidjela. Također nisam primijetila ništa neobično i čudno. Nadam se da će tako i ostati. Nadam se da će nam Nova Godina svima donijeti ono što si želimo. A ja želim mir i samo mir. Da se nikada više ne ponove zabrinjavajuće situacije, da na vrijeme prepoznam da griješim i uveličavam i da svi budemo zdravi, sretni i zadovoljni.

Sve najbolje želi vam vaša Astrid!


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.