četvrtak, 27. prosinca 2018.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Ksenije Kušec "Janko i stroj za vrijeme"

Piše: Mirjana Mrkela 

Jedan Jakov

O Jakovu mi je pričala prijateljica, koju on zove baka. Nije mu prava baka, nego zamjenska, ali o tome možemo drugi put. Sad je važan dječak.

Zapravo, mislim da su djevojčice i dječaci uvijek najvažniji. Na mlađima svijet ostaje. To znači da bi mlađi trebali nastaviti raditi za dobrobit svijeta. Kako će biti s Jakovom, još se ne zna.

On je krasan dječak. U vrtiću je bio omiljen, a i njemu se ondje sviđalo. Naučio je mnogo pjesmica, priča, pjesama i igara. Naučio je čitati, pomalo pisati i po puno računati. Kažu da je nadaren za računanje. Zato sam svoju prijateljicu, a njegovu zamjensku baku, pitala:

— Što misliš, bi li Jakov mogao postati meteorolog?

— Ha-ha! — nasmijala se moja prijateljica pa mi je požurila pojasniti — Rano je o tome govoriti. Jakov je prvašić. Mora još mnogo toga naučiti prije nego što odabere neki studij. Mislim, ako bude studirao. Ali, znaš, meteorologija ga već zanima!

— Pa što je tu smiješno? — ljutito sam pitala.

Bilo je smiješno to što Jakov, toliko bistar i uspješan u svemu, teško izgovara riječ meteorologija. Spetlja mu se jezik i slova mu se pobrkaju. Ako ste prije ovoga mislili da je nepogrešiv i bez mana, sad znate da nije. Krenuo je u školu pa je i tu par puta zabrljao. Nije pravilno napisao veliko B. Ne samo jednom, nego u cijelom domaćem. Bio je ljut na samoga sebe, namučio se i naživcirao. Ako ste mislili da on uvijek dobija petice i samo petice (tj. smješke), sad znate da nije tako.

Jedan Janko

Nakon što sam vam sve ovo pojasnila, morala sam nešto pojasniti i svojoj prijateljici. Jer kad mi je odgovorila o Jakovu, ja sam se također nasmijala. Bilo je vrijeme da joj kažem za Janka. O njemu je roman napisala jedna druga moja prijateljica, Ksenija Kušec. Sve tri se čudimo velikoj sličnosti toga Janka i onoga Jakova. Slična su im imena. I jednome i drugome sestra se zove Mara. Obojici su bake vrlo važne i pomalo otkačene. (Ja kažem tako, a Janko kaže cool.) Kao i Jakov, Janko je bistar i uspješan predškolac. Zatim također kreće u školu. "Dakle, prvi dan u školi nije bilo nastave, nego su stariji razredi napravili predstavu za nas prvašiće. Svi smo morali doći u gimnastičku dvoranu i počeo je program."

U školi je dobro, ali nije bez problema. Evo što kaže Janko: "Danas sam dobio peticu iz hrvatskog, jer sam lijepo napisao zadaću. Već otprije znam čitati i tipkati na kompjutoru, ali u pisanju olovkom smo svi još malo nespretni, pa su nam zadaće važne."

Kao i Jakov, Janko pogrešno izgovara onu istu riječ. Ako ste već zaboravili koju riječ, sad vam je neću ponavljati.

A ako ste mislili da nema toliko sličnih dječaka, sjednite i razmislite! Osim Janka i Jakova postoje još neki vrlo slični njima. Imaju slična imena, slične obitelji, slične vrtiće, škole, domaće zadaće...

Možda imaju i slične prijatelje.

Jedan stroj

Između Jakova i Janka ipak ima mnogo razlika. Prvo, nigdje ne piše da je Janko griješio u pisanju velikog B. (Jednom ću Kseniju pitati o tome, ali zapravo i nije važno.) Drugo, Jakov osim sestre ima i brata. Našlo bi se još toga, ali sada neću nabrajati. Sad ćemo o najvećoj razlici među njima. Ta razlika se zove vremenac.

"Stvarčica je stvarno izgledala kao najobičniji mobitel, samo ipak nije bio."

Bio je to stroj za podešavanje vremenskih prilika. Svatko se mogao opremiti po jednim, ili čak i nekolikima. Bilo je zgodno, divno, a i zabavno. Naravno, ni vi ni ja ne mislimo da će ovo proći bez problema.

Uvijek je netko bio prehlađen. Dalje smislite sami, dok se ne prihvatite Ksenijine knjige! Jesu li svi željeli jednako vrijeme? Jesu li svi bili dobronamjerni i obzirni prema susjedima? Kako je bilo hodati ulicom, a kako voziti auto? Što se dogodilo s Jankovim omiljenim potokom? Koja zanimanja su postala najpotrebnija, a koja nevažna?

Odgovorit ću vam samo na pitanje zašto je uopće izumljen takav stroj. Zato što ljudi nisu bili zadovoljni prirodnim vremenom. Janko i njegova baka bili su rijetke iznimke. Bez vremenca, on je uživao čak i kad je kišilo. Ali kasnije kaže: "Zaboravio sam ono što sam znao nekad, dok sam bio mali. Zaboravio sam da mi nikad nije smetala ni kiša, ni vrućina, ni hladnoća. Zaboravio sam da mi je smetalo samo to što svima drugima oko mene to smeta. Zaboravio sam da sam volio svakakvo vrijeme."

I onda? Je li Janko učinio nešto korisno za svijet? Je li cijeloga života pogrešno izgovarao riječ meteorologija? Pročitajte knjižicu "Janko i stroj za vrijeme"! Nije ni debela ni dosadna. Čitajte po bilo kakvom vremenu — dok kiši, sniježi ili dok sunce peče. Sve dok netko zaista ne izmisli vremenac, uvijek možete pronaći neki krov, hladovinu, ili toplu peć.

Nema komentara :

Objavi komentar