subota, 29. prosinca 2018.

Tomislav Domović | Da sam iluzionist


Mađioničar koji mrvice kruha pretvara u golubove, pavijane u ljude, ljude u tigrove
U prstu da mi deset prsta bubnja,
a samo sekunda pogleda u moje oko dovoljna je da ledenu kraljicu hipnotiziram smrtno,
kao naočarka zeca
Čarolija da je moj posao;
Gradove premještam, pjesnicima pišem pjesme,
slonovima produžim surle, nuklearni potencijal pretvorim u novogodišnji vatromet i prskalice na tvojim zimzelenim grančicama uzrasle strepnje
Sve čeg se taknem u izmišljeni prostor domaštam
Da sam taj virtuoz, neprecrtana opsjena poljupca
Tebe bih iz pakla ljudskog u raj ljubavni preselio
Čarobnim štapićem dotakao misao, onu koja bijeg smjera
Hladne prste u tople pingvine prometnuo
Kožu ti zaiskrio, u suze krijesnice ispustio
I ti bila bi neka nova žena
Sretna žena

Nema komentara :

Objavi komentar