ponedjeljak, 31. prosinca 2018.

Sven Adam Ewin | Ljubavna


(Mojoj baki i djedu, u spomen)

U staroj kući moje bake
Malo sam reda napravit htjela.
Iza smotuljka od krep-trake
Nađoh kutiju od cipela.

Žute slike… Pisma... Papiri.
(Počnem prekapat stare stvari)
Gle, iz kutije nešto viri:
Iz špeceraja račun stari!

Na poleđini slova kriva,
Podupiru pijano jedno drugo:
„Dida, pečem pekmez od šljiva,
Bit ću kod susjede prilično dugo.

Čim dođeš, uzmi zelenu torbu,
Bit će ti dobra i ona manja,
Ne ona po kojoj si razlio čorbu,
Pa ostala fleka poslije pranja.

Kad otvoriš kredenc, desno su zdjele,
Prva je mojih goblena puna,
E, ispod druge, one bijele,
U maramici je 100 kuna.

Ako se dodatno ne sjetim čega,
Kupit ćeš redom, kako piše:
Kilogram kruha, litru mlijeka,
1 margo i kilu riže.

Kruh obavezno da bude crni!
Korice neka su reš pečene.
Usput – do apoteke svrni,
Traži pomadu za moje vene.

Novce drži čvrsto u ruci,
Kusur u džep sa zatvaračem stavi,
A sad se lijepo u čisto presvuci
I sve još jednom ponovi u glavi.

Znam da ne znaš gdje su očale,
Bez njih ne vidiš ni bijelu kravu,
U torbi - iza pregrade male.
I stavi novi šešir na glavu!

Da nisi kupio ništa više,
Nego što na papiru piše!
A, evo, počinje kišica slaba.
Ponesi kišobran,

Tvoja
Baba.“

Kad su se sreli prije mraka,
Mora da krupne riječi su pale:
- Gdje su namirnice? - pitala baka,
A dida: - Gdje su… naočale?!

. . .

Izblijedjela je poruka davna,
Ali nježnosti još je puna,
Ni ljubavna joj nije ravna,
A sve se vrti oko 100 kuna.

P.S.

Ja nisam htjela, tako se zbilo,
Iz ruke mi bakin papir izleti,
Pa kud će, kud će… (a meni milo),
Pravo u ovu pjesmu sleti.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.