petak, 28. prosinca 2018.

Denis Kožljan | Jedno pulsko jutro-drama


Lica:

Čistač
Prolaznica
Mladić
Penzioner
Mrtvac
Policajac
Liječnica
Vještak




Prizor prvi


Nedavno uređeni pulski park. Rano jesensko jutro, vrijeme odlaska na posao. Vide se pročelja zgrada, Spomenik palim borcima iz vremena NOB-a, i još desetak tek postavljenih statua gradskih heroja . Okolo pošljunčane staze i zeleno nisko raslinje, nekoliko kamenih klupica ali i teško metalno sidro kao zaštitni znak pulske luke. I Rivom prema samom parku , dolazi čistač ulica, obučen u prepoznatljivo žuto zeleno radno odijelo, gurajući ispred sebe kantu i pripadajući pribor i materijal za čišćenje. Mlađi je to čovjek, a iako baš i nije uobičajno, na očima ima naočale okruglih tamnih stakala. Ne može se raspoznati jesu li i one u sklopu zaštitnog odijela ilu su možda neka njegova fora, odnosno za zaštitu od sunca. Približava se sredini parka, baš kod glavnog spomenika, odlaže svoja kolica s kantom, vrteći glavom u znak negodovanja.

ČISTAČ: „Lele, pa šta je ovaj rusvajs jutros u gradu? Ko da je atomska pala. Za opalo lišće i ništa čudno al vidi kolko flaša, najlona, čikova. Ma jok, bre, pogledaj igle! Droge ko u priči. (saginje se i lijevom rukom , uvučenom u krute radničke rukavice, podiže staklene pivske ali i vinske boce, pa onda i plastične iz kojih se širi neugodna para nalik alkoholnim tvarima. Odnosi do kolica, sortira i vraća se nazad. U ruci mu sada metalna šipka tkz „fatalist“, nastavlja po travi i šljunku kupiti papiriće).

ČISTAČ: „Bemti vaku državu i nekulturnu raju!(mrmlja sebi u bradu, žaleći se na masu otpada i smeća koje je ostalo valjda od prethodne noći. Prečicom u susret dolazi mladić (blijed u licu, pospan, zijevajući, dok mu iz usta viri žvakača guma, obraća se čistaću)

MLADIĆ: „Jutro majstore! Ča je novega? Ča se rabijivate?

ČISTAĆ: (pokazajući rukama i dalje negoduje, podiže glas) „Ma jeli to normalno, čovječe Božji? Što se u ovom gradu dešava? Poludelo i staro i mlado, a bogme i ovi naši glavni u gradu. (skida sunčane naočale, kao da mu se zavrtjelo u glavi pa mu više i nisu potrebne, stavlja ih u džep i nastavlja)

ČISTAČ: „Mladiću, koja je ovo pizdarija bila sinoć? Je li opet u Areni nešto ili se rulja ove balavurdije ponapijala i napravila kaos? (Približava se spomeniku na čijem mramornom postolju jasno se ocrtavaju odstajali , tragovi prolivenog crnog vina) „Pa, šta je ovo, mili brate, kao da je tornado preleteo gradom?“

MLADIĆ: „Ma ni to barba moj, niš novega. Bija je koncert Massima u Areni sinoć, ma nima to veze. (okreće se i vrti u krug, više na jednoj nozi, sa smiješkom nastavlja:“Kad nidan ne pensa na nas mlade. Mi nimamo kamo poj, zabaviti se, opustiti. (nekako spušta ton i kao sa žaljenjem tuži se čistaču)“ Moj čovik, vero forši certi nimaju kulture pak škovace hitaju pod noge. To njin ne dan za pravo. Pak to ča piju...Moraju kad su razočarani u sve..Ni dela, ni šoldi, ni viditi svitlih hipi u kratkin vrimenu.

ČISTAČ: (pogledom šara preko parka i kontrolira je li sve počistio, očito da i nije razumio sve što mu je mladić govorio jer je ovaj to činio na dijalektu. Počela je sipiti i lagana kišica. Mladić je ubrzanim korakom nastavio dalje, a čistač je navukao kabanicu i vozeći kolica s kantom produžio svojim putem, nastavljajući svoj monolog u znak protesta.

Prizor drugi

Čistač kantom i kolicima staje na semaforima čekajući zeleno. Koristi stanku i uzima iz bijele plastične vrećice, a koja je zajedno sa materijalom za čišćenje našla mjesto na kolicima, svoj komadić očito starog kruha i vrlo malo neke blijede salame, napravi dva odgriza i vrati sendvić natrag u torbu. Upali se zeleno. Prijeđe pješački, zaustavlja kantu na pločniku tik uz Gradsku čitaonicu , uzima svoju metlu i u potezu s lijeva na desno skuplja masu otpalog lišća sa drvoreda.

ČISTAČ: „Eeee, živote moj? Što sam ti ja učinio da me tako prevariše?(započinje svoj tko zna koji po redu monolog ovog trinaestog listopada, drugog petka u mjesecu) „Hajde živote, budi pošten i kaži: Ima li pravdeee na ovom svetu? Ima li ljudi pravih? Gde je nestala nekadašnja mladost? Ma sve se bre isparilo, nestalo, kao vlak u magli...(popravlja kapuljaču od kabanice jer kiša sve više ometa kako prolaznike tako i njega da odradi svoj posao) „Eto, i ovde milion čikova, papirića...A vid, vid i pacov crko! Tko će ga znati jel od gladi i on, kad ni mi više nemamo što jesti, a kamo li i ovaj štetočinjački smrdljivi svet!“ Jebem ti kulturu, vaspitanje. Ima li opće nekoga u tom bednom svetu ko može da napravi reda, da imamo leba, krov nad glavom. Ma jok! (odlazi po lopatu da ukloni uginulog štakora i rukavom kabanice briše znoj sa čela. Biti će da je to znoj neke druge vrste a ne od vrućine)nastavlja gurati svoj alat u pravcu raskršća i obližnje pekare iz koje izlazi penzioner)

PENZIONER: (ima preko sedamdesetak godina, omršavi, suhonjav, blijedog izmučenog lica, izlazi iz pekare s polovinom kruha) „Dobro jutro, šefe, otpozdravlja čistaća, (skidajući svoj sivi šešir). „Ide li posao? Eh, samo nam je i ova kišurina trebala. Noćas oka sklopio nisam, od svjetla i jake glazbe u Areni, pa onda ova neotesana balavurdija, stvara cirkus. Pijanči, vrišti, histeriše se,samo da nije nedaj Bože gorega! (stišće u šaci vrećicu s kruhom kao da ne želi da mu nekud pobjegne).

ČISTAĆ: (nekako tugaljivo, pogledavajući desnu visoku cipelu od umjetne kože ili skaja prije, osjeti propuštanje i vlažnost čarape. Spopade ga neka čudna jeza.)

ČISTAČ: „Moj, burazeru, nemam pojma šta bih reko. Kome se imademo žaliti? Eto, imali smo biranje pre par meseci i izabrali. Samo, jebeš, politiku, moj burazeru, kurva je ona, kurva. Šuti i šljakaj, to je parola, inače bi mogo nogom u guzicu! E, burazeru, tako ti je to kod nas.Eto, Evropa smo sad, jebena Evropa! (odmahuje rukom kao da plaši komarca , ostavljajući penzionera koji je ušao na autobusnoj stanici u bus na liniji za Vidikovac)

Prizor treći

Čistać je obavio većinu svog prijepodnevnog posla, još samo da očisti Korzo. A tu je svakog jutra gužva koju čine školarci prije odlaska na nastavu, zatim radnici koji na obližnjim kioscima kupuju novine, žvake i cigarete. A onda je tu i autobusno stajalište., Kino Valli, pa kafići gdje se opet pije kava, a i vjerojatno nešto jače.Otpalo lišće već je u toku noći učinilo nakupine, a sad je i kiša sve to učinila blatnjavim.

ČISTAČ: (bacivši pogled od vrha prema dnu Korza, zapitao se ) „Da mi je samo znati otkud početi? Svima se nešto žuri, nestrpljivi su svi , i mladi i stari. Koje li predstave? Ko na pazaru, nastavio je mrmljati.( U jednom trenutku, kad je došao do natkrivene staklene čekaonice odnosno stajališta, ostao je ne iznenađen već zaprepašten)

ČISTAČ: „Ljudi, zar ne vidite, ovde je mrtvo telo! „(pokušava promrdati mladića nekih tridesetak godina za ramena)Nemalo je ostao zaprepašten:“Hallo, ljudi, pa koliko vas ima, a ne vidite mrtvog čoveka! Ma, mrtav je, mrtav, eno, sivo lice, izbodena ruka...Eto i igle na klupi! Sačuvaj me Bože! (obraća se jednoj prolaznici koja je mobitelom vjerojatno surfala Internetom i nije puno obraćala pažnju na cijelu situaciju)

ČISTAČ: (usplahireno i neznajući pravo šta da učini, obrati se prolaznici) „Hajde, ženo pritisni taj vražji mobitel, pozovi miliciju, hitnu, hajde, požuri se! Narkoman, očito. Čovek hladan, a nitko da primeti!“

PROLAZNICA: (blijedo i ne previše s interesovanjem za ovu nemilu situaciju pozove Prvu pomoć i Policiju)

PROLAZNICA: San hi zvala, vreda te dojti, baren su tako rekli. Pak smo tote jako blizu, sriča i Bog!
(u trenu se na mjestu nesretnog događaja skupila gomila, više iz ruganja i znatiželje, što je čistača jako uzrujalo i iziritiralo)

ČISTAČ: Pa kako da čovek, ne izgubi razum! Gde mi to živimo, prolazi raja pored mrtvog tela i ne reaguje. Pa to je preko svih granica!“ (zvuk sirena i plavo svjetlo, dalo je znak da su kola Hitne i Policijski auto stigli, napokon)

POLICAJAC: (niži rastom, kratkih brkova, crnomanjast, izlazi iz auta i rastjeruje znatiželjnike, obraćajući se čistaću:

POLICAJAC: Prije koliko vremena otprilike ste pronašli ovo beživotno tijelo?“

ČISTAČ: (pogledavši na svoj sat kojega je izvadio iz džepa) “Eto prije deset minuta, nije više!

POLICAJAC: (vadi mali notez i kemijsku , uzimajući podatke od čistača) „Vaše ime i prezime molim.....“
(za to vrijeme liječnica je svojim aparatima na licu mjesta konstatirala smrt, obraćajući se čistaću kao prvom očevicu)

LIJEČNICA: „Je li davao neke znakove života kad ste ga ugledali?“

ČISTAČ: „Ma kakvi, doktorko, bio je zelen, šta reći, mrtvac, telo tvrdo, ukočeno!“
(u trenutku je vještak, također zamolio čistaća da odloži svoju kantu na kolicima ispod jednog stabla i pozvao ga u svoj službeni auto)

INSPEKTOR: “Gospodine Vaso, morate sa nama kao očevidac!“ (naredio je onako specifičnim tonom, a Vaso je uza svu nevolju i tugu jer je tog trinaestog listopada ipak doživio šok, uspio potpuno tiho, gotovo šutke izustiti.)

ČISTAĆ: „Ajd hvala Bogu da i mene netko prepozna po imenu...samo ne mislim da sam i neki gospodin!“

KRAJ

Ljudi su se razišli, svatko za svojim poslom, na klupi autobusnog stajališta ostao je samo trag jednog strašnog događaja.

Nema komentara :

Objavi komentar