nedjelja, 30. prosinca 2018.

Božica Jelušić | Dravski testament


Foto: Ivan Nivan

Meni riblje bratstvo, šuškav šaš i trska,
meni miris mulja i vlasasta resa;
kad sunčeva svjetlost zjenicu isprska
i toči se zlato i med sa nebesa.

Meni dan kraj rijeke, nit tankoga dima,
purpur što se zlati čaplji ispod vrata.
I zuj sretnih pčela među korovima,
šaka zrelog šipka, ljepšeg od granata.

Meni cijela rijeka, za miraz i leno,
zavičajna žila što u noći kuca.
Mjesec u njoj čuva zlato taloženo,
dok krijesnica bezbroj u travi svjetluca.

Svima sve što žele, samo rijeku meni,
bez žiga i šare na nebeskom svitku.
Kad mi u snu bršljan kičmu ozeleni,
vjerovat ću, braćo, da sam na dobitku!


Nema komentara :

Objavi komentar